Ideja da se ispita utjecaj molitve na krv javila se doktoru znanosti Mihailu Ivanoviču prije petnaest godina, budući da je on vjernik.
Proveo je istraživanje o utjecaju molitve na krv terapijskih bolesnika. Zbog toga se zainteresirao: mijenja li se struktura krvi za vrijeme molitve? Zajedno sa studentima prihvatio se posla.
Samo 15 muškaraca i žena su odlučili sudjelovati u eksperimentu za koji su postavili uvjet: da se ne otkriju njihova imena. To su bili odvjetnici, liječnici i ljudi bez ikakvog obrazovanja. Pacijenti koji su patili od arteroskleroze, hepatitisa B, od srčanih bolesti i drugih oboljenja. Treba napomenuti da se istraživanje nije vodilo istovremeno za cijelu grupu, jer su analize krvi zahtijevale dosta vremena.
Prije eksperimenta, znanstvenici su uzimali kapilarnu i vensku krv na analizu. Onda, pacijent (ili jedan od njegovih prijatelja) se molio oko 15-20 minuta iz glave ili čitao molitve.
Nakon toga su ponovo napravili analizu venske i kapilarne krvi.
– Rezultati prvog pacijenta jako su nas iznenadili! – priča Mihail Lazorik. – Čovjek je jedva preživio nesreću u kojoj je poginuo njegov brat. Imao je osteomijelitis (upalu kostiju noge s razaranjem). Kada smo usporedili krvnu sliku prije i poslije molitve, utvrđeno je da je nivo jednog od pokazatelja fagocitoze šest (!) puta manji nego prije eksperimenta! Kod drugih muškaraca bio je manji tri puta, kod žena još manji, jer su one emotivnije.
Kada su se usporedili rezultati istraživanja, utvrđeno je da molitva ima snažan učinak. To se objašnjava time da se tokom upalnog procesa razvija agresija protiv patogena, a molitva ima umirujuće svojstvo.
Svojim istraživanjima, ustvrdili smo da molitva – nije opijum za narod. Kada se izgovara, zvučne vibracije djeluju na čovječji organizam i izazivaju promjene pokazatelja krvi. Jer tijekom molitve uključujemo svijest, oči, sluh i govorni aparat.
