Znanstvenici su otkrili elemente u našoj DNK koji imaju sposobnost destabilizirati genetske kodove i uzrokovati starenje. Provodeći istraživanja na crvima, znanstvenici su također pronašli potencijalni način za kontrolu ovih elemenata.
Do otkrića su došli istraživači dr. Ádám Sturm i dr. Tibor Vellai sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti.
Tim je promatrao dijelove naše DNK poznate kao ‘transposable elements’ (TE), također poznate kao ‘jumping genes’, koji se mogu kretati unutar našeg genetskog koda.
Kada se TE previše kreću, istraživači su otkrili da mogu destabilizirati genetski kod i poremetiti rad stanica, što zauzvrat dovodi do starenja.
Međutim, postoje neke stanice koje ne stare, uključujući matične stanice raka. Znanstvenici su identificirali određeni proces na djelu u tim stanicama, poznat kao ‘Piwi-piRNA put’.
U svojim prethodnim člancima pod naslovom “Mehanizam starenja: primarna uloga prenosivih elemenata u dezintegraciji genoma” i “Put Piwi-piRNA: put do besmrtnosti”, dr. Sturm i dr. Vellai postavili su teoriju o odnosu između Piwi-piRNA sustava i koncepta ‘besmrtnosti’.
Podižući svoje teorije na višu razinu, znanstvenici su nastojali ojačati put Piwi-piRNA u crvu zvanom Caenorhabditis elegans, koristeći tehnike za ‘regulaciju’ aktivnosti TE.
Crvi su pokazali znakove sporijeg starenja
Kada su te tehnike provedene na specifičnim TE u crvima, stvorenja su pokazivala znakove sporijeg starenja.
Nalazi bi mogli pomoći u poboljšanju zdravlja u kasnijim godinama. A kada je više TE kontrolirano istovremeno, učinci su se multiplicirali i produžili životni vijek crva do 30 posto.
Kontroliranje TE također je rezultiralo promjenama u načinu na koji su geni funkcionirali u DNK crva kako su starili.
Komentirajući nalaze, koji su objavljeni u časopisu Nature Communications, dr. Sturm je rekao: “U našem istraživanju, pukim smanjenjem TE ili somatskim prekomjernim izražavanjem elemenata puta Piwi-piRNA, uočili smo statistički značajnu prednost u životnom vijeku. Ovo otvara vrata bezbrojnim potencijalnim primjenama u svijetu medicine i biologije.”
Istraživači su dodali da bi studija mogla pružiti informacije o načinima produljenja života i poboljšanja zdravlja ljudi u kasnijim godinama, a dr. Vellai je zaključio: “Ova epigenetska modifikacija može utrti put metodi za određivanje starosti na temelju DNK, pružajući točan biološki sat.”
Ipak, naš život na Zemlji ima rok trajanja
No, unatoč znanstvenim dostignućima i potencijalnom produljenju života, kao kršćani moramo imati na umu da je naš život na Zemlji privremen. Bez obzira na sve, svi ćemo jednom umrijeti i stati pred Boga da damo račun za naš život.
Vjera u Krista nas uči da su obraćenje i duhovna priprema za vječnost važniji od fizičkog izgleda i dugovječnosti.
