Znanstvenici koji proučavaju ostatke ljudi stradalih u razornoj erupciji Vezuva koja je zatrpala drevni grad Pompeje došli su do značajnih DNK otkrića gotovo 2.000 godina nakon događaja.
79. godine poslije Krista talijanski je vulkan eruptirao u nebo visoko 33 kilometra, izbacujući rastaljenu stijenu, vrući pepeo i užarene oblake plinova preko Napuljskog zaljeva.
Za one koji žele usporediti s modernim pojmovima, količina toplinske energije oslobođena u erupciji bila je 100,000 puta veća od one koju su proizvele atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki.
Vezuv i ruševine Pompeja
Erupcija Vezuva bila je jedna od najsmrtonosnijih vulkanskih eksplozija u povijesti, uništivši i prekrivši nekoliko rimskih gradova. Pompeji i Herkulanej bili su dva naselja koja su izbrisana s lica zemlje i zakopana pod piroklastičnim valovima, ostavivši žrtve smrznute u zadnjim trenucima dok su odmah umirale.
Do danas broj poginulih ostaje nepoznat, a u oba grada živjelo je oko 20,000 ljudi. Dosad su pronađeni ostaci više od 1,500 osoba na te dvije lokacije.
Nakon što su ruševine Pompeja iskopane i danas su UNESCO-ova svjetska baština, arheolozi su pronašli očajne ostatke ljudi koje je erupcija uhvatila.
Stvari nisu onakve kakvima se čine
Promatrači koji gledaju te ostatke vide posljednje trenutke i priče u gipsanim odljevcima njihovih tijela, kao što su majka koja drži dijete i dvije žene koje se grle dok umiru.
No, novi DNK dokazi sugeriraju da stvari nisu onakve kakvima se čine, a ta uobičajena tumačenja proizlaze iz gledanja na antički svijet kroz suvremene oči.
„Uspjeli smo opovrgnuti ili osporiti neke od prijašnjih narativa koji su se temeljili na tome kako su ti pojedinci nađeni jedni u odnosu na druge”, izjavila je Alissa Mittnik iz Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj.
„To otvara različite interpretacije o tome tko su ti ljudi možda bili.“
Gospođa Mittnik i njezine kolege testirali su 14 odljeva žrtava pronađenih u ruševinama Pompeja te otkrili da su neki pogrešno identificirani.
Nisu samo ljudi stradali u erupciji
Umjesto da su bili obitelj, odljev muškarca koji drži dijete pokazao je da to dijete nije bilo u srodstvu s osobom za koju se pretpostavljalo da je roditelj. Ovo otkriće pronađeno je u prostoru poznatom kao „kuća zlatne narukvice“; nazvana po složenom komadu nakita zbog kojeg je kuća dobila ime, pojačavajući dojam da je žrtva bila žena.
I najmanje jedna od dviju osoba koje su bile u zagrljaju, za koje se dugo pretpostavljalo da su sestre ili majka i kći, zapravo je bio muškarac. Njihovo istraživanje objavljeno je u četvrtak u časopisu Current Biology.
Studija se temelji na istraživanju iz 2022. godine kada su znanstvenici po prvi put sekvencirali genom žrtve iz Pompeja i potvrdili mogućnost dobivanja drevne DNK iz ljudskih ostataka koji još postoje.
„Sada imaju bolji pregled onoga što se događa u Pompejima jer su analizirali različite uzorke,“ rekao je Gabriele Scorrano sa Sveučilišta Tor Vergata u Rimu, koautor tog istraživanja koji nije sudjelovao u ovoj studiji.
„Mi smo zapravo imali samo jedan genom, jedan uzorak, jednu priliku.“
