Zabluda u kojoj živi veliki broj ljudi je brkanje načitanosti i obrazovanja s inteligencijom. To što je netko završio fakultet ili pročitao stotine knjiga ne znači nužno da je i inteligentan te da se može dobro i brzo snaći u nepoznatoj situaciji.
Postoje velike razlije između pameti dobivene obrazovanjem i čitanjem knjiga te prirodno urođene inteligencije.
Razlikovati ih možete po ovih pet znakova:
1. Razlika je znati i razumjeti
Albert Einstein je znao govoriti da ‘svaka budala može znati, ali poanta je nešto razumjeti’. Jedno je naučiti napamet, recimo, kemijsku formulu za nešto i znati kako tim putem doći do određene reakcije, sasvim je drugo razumjeti što se doista dogodilo.
Prepoznavanje određenih stvari uglavnom je površno i vezano za promatranje i pamćenje. Međutim, razumijevanja je nešto puno dublje – prirođena radoznalost koja nastoji objasniti razlog.
Inteligencija je ono što je poticalo velike umove da dođu do genijalnih otkrića. Slijedili su tragove, bili znatiželjni, razmišljali, povezivali… Istraživali su nove mogućnosti i bili hrabri istražiti ono za što su mnogi smatrali da je nemoguće.
2. Širi kontekst je odraz inteligencije
Izolirano razmišljanje o određenim činjenicama je, moglo bi se reći, beskorisno trošenje vremena. Ali, spajanje tih činjenica da bi se stvorila veća slika odraz je inteligencije. Na primjer, povećanje kiselosti oceana negativno utječe na stvaranje koralja i formiranje njihovih kostura. To je široko sagledavanje ili spajanje više detalja u smislenu sliku određene situacije.
Znači, znati sam detalj da su oceani sve kiseliji i nije nešto pretjerano korisno, ali sagledavanje posljedica i razmišljanje kako to utječe na eko sustav je već nešto sasvim drugo.
Ljudi visoke inteligencije doživljavaju određeni detalj kao dio velike slagalice, pa traže drugi dio, treći… sve dok ne dobiju kompletnu sliku. Oni razumiju odnos među nekim stvarima, to je ono što pokušavaju shvatiti, tu povezanost.
Ljudi koje inteligencija nije pretjerano obdarila, ali su obrazovani i načitani imaju naviku ne brinuti pretjerano o stvarima koje su izvan njihovog suženog polja mišljenja.
3. Važno je okončati besmislenu raspravu
Mnogi ljudi u stanju su kvalitetno raspravljati i braniti svoje stavove, no ponekad to nikuda ne vodi osim svađi i porastu negativnosti. Katkad je bolje zašutjeti, više slušati, popustiti i razriješiti neku situaciju svojom voljom – ako od nastavka rasprave nema smisla, a inteligentan čovjek to osjetiti i znati će kako najbolje reagirati.
Ljudi manje inteligencije, a koji su izuzetno obrazovani, znaju imati previše visoko mišljenje o sebi, kao da su ‘popili svi pamet svijeta’ i, kada raspravljaju, imaju snažnu potrebu dokazivati kako su u pravu.
Oni ne razmišljaju na način da se od svakoga može nešto naučiti, neovisno o tome koliko je tko obrazovan i načitan ili nije. Oni ne mogu razumjeti da čovjek može biti vrlo inteligentan, široko sagledavati stvari i znati sve i svašta iako možda školu nikada nije ni vidio.
4. Treba znati kako nešto utječe na nekoga
Inteligentan čovjek može predvidjeti kako će njegovi postupci i riječi utjecati na drugog čovjeka. To se može nazvati i empatijom, no ta sposobnost je odraz inteligencije pojedinca i ne može se naučiti iz knjiga.
5. Inteligentni uvijek uče i slušaju druge
Kao što smo spomenuli, inteligentni ljudi nikada neće misliti da znaju sve i da su najpametniji na svijetu. Sokrat je govorio: ‘Najmudriji sam čovjek jer znam da ništa ne znam’. Inteligenti pojedinci su svjesni svojih granica, spremni su priznati da nešto ne znaju i saslušati druge kako bi nešto naučili od njih.
Punjenje glave mnoštvom informacija karakteristika je ljudi koji vjeruju da su jako inteligentni, a zapravo su samo dobro obrazovani i načitani, prenosi The Spirit Science.
Izvor: 24sata
