Lako je postati kontroliran od strane duha straha. Pogledajmo na sedam znakova koji ukazuju da vas kontrolira duh straha.
Danas se mnogi ljudi u svijetu suočavaju sa strahom koji je veći od bilo kojeg, kojeg su dosad osjetili. Krize svih vrsta i obilje polu-informacija naš zdrav razum iskušavaju kao nikada prije. Naš svijet nikada prije nije djelovao više ispunjen strahom i manje ispunjen mirom.
Strah nije novi koncept u našem svijetu. Od početka Pisma i kako čitamo, vidimo da je strah i prisutan i da ljudi djeluju na temelju njega. Iako će strah biti uvijek dio naših života, kako mi reagiramo na strah je ono što je najvažnije. Lako je postati kontroliran od strane duha straha. Bog ima poziv za vaš život, no duh straha držat će vas podalje od ispunjavanja tog poziva. Pavao piše Timoteju u 2. Timoteju 1, 7: „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“. Pogledajmo na sedam znakova koji ukazuju da vas kontrolira duh straha.
1. Strah postaje zatvor
„Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu“. (Postanak 3, 8)
Bog je stvorio Adama i Evu kako bi imao odnos s njima. Slobodno su hodali i razgovarali s Bogom. Adam i Eva nisu se trebali skrivati od Boga, jer još uvijek nisu iskusili grijeh. Strah nije ušao u svijet sve dok Adam i Eva nisu odabrali biti neposlušni Bogu i jesti zabranjeni plod.
Nakon što su sagriješili i bili neposlušni Bogu, njihov strah stvorio je zatvor straha, a oni su prekrili svoja tijela, ne bi li se fizički sakrili od Boga. Bojali su se Božjeg odgovora na grijeh. Bojali su se njihove nove svjesnosti grijeha.
Strah im je postao zatvor. Nisu mogli iskusiti slobodu njihovog odnosa s Bogom.
Kada strah preuzme, želimo se sakriti od svih, pogotovo od Boga. Naš nas strah drži u ropstvu. Bez obzira na to bojimo li se budućnosti, hoćemo li se razboljeti, iskusiti gubitak posla, strah nas može kontrolirati do te točke da se okrenemo i sakrijemo od Boga. Uz pomoć molitve i slavljenja u Božjoj prisutnosti, možete svoj pogled prebaciti na Onoga koji vam pomaže da izađete iz svojih sjena straha i u svjetlost slobode.
2. Zbog straha možemo izgubiti fokus
„Noa učini sve kako mu je Jahve naredio“. (Postanak 7, 5)
Priča o Noi blisko je povezana sa pandemijom koronavirusa. Njegova obitelj bila je prisiljena na društvenu izolaciju 40 dana. To nije čak niti najstrašniji dio priče. Dok je njegova obitelj bila u karanteni na ogromnome brodu, Bog je uništio sve što je bilo izvan broda, osim životinja, koje su bile s Noom u brodu.
Kišilo je 40 dana, što se prije toga nikada nije dogodilo na Zemlji. Kiša je tada za ljude bilo nešto nepoznato, s obzirom na to da je voda dolazila samo iz tla, a ne sa neba. Unatoč svim nepoznatim okolnostima, riječ strah se nikada ne spominje.
Bog nije čak niti rekao Noi ”neka se ne boji”, kao što je govorio drugim ljudima u Bibliji. Znamo da je Bog smatrao Nou posebnim, da je Noa hodao s Gospodinom, činio sve što mu je Gospodin zapovjedio i da je bio pravedan ispred Boga. Premda se Noa vrlo vjerojatno bojao (kao što bi se svaki čovjek bojao), nije dopustio da mu strah bude u fokusu. Noin fokus ostao je na Bogu, kako bi mogao ostati poslušan pozivu kojeg je Bog imao za njegov život.
Ponekad neprijatelj koristi strah kako bi naš fokus odmaknuo od onoga na što nas Bog poziva za vrijeme teškog razdoblja.
Umjesto da se usredotočite na strah, služite svojim bližnjima. Sakupljajte hranu za lokalnu pučku kuhinju ili je sakupljajte za djecu koja ne mogu dobiti svoje normalne obroke u školi. Šaljite razglednice za obližnji starački dom ili poklon-kartice obiteljima u potrebi. Usredotočite se na ljubav prema drugima umjesto na strah. To je čin poslušnosti prema Bogu.
3. Strah uzrokuje da slušamo vanjske utjecaje
„Nitko se neće moći održati pred tobom svega života tvojega. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Neću ti uskratiti pomoć svoju i neću te ostaviti“. (Jošua 1, 5)
U Bibliji, Bog govori Jošui neka bude hrabar i neka se ne boji češće nego bilo kojem drugom liku u Bibliji. Jošua je imao mnoštvo razloga za strah. Njihov veliki vođa, Mojsije, preminuo je i sada je bio Jošuin red da vodi Izraelce u ratove s mnogim narodima, koji su bili brojniji i snažniji.
Izraelci su se žalili zbog odlaska iz Egipta, odlaska iz ropstva i kako će teško biti poraziti te narode. Snaga drugih naroda bila je zastrašujuća. Jošuu je čekao velik zadatak, no Bog ga je uvjerio da će uvijek biti s njim.
Da je Jošua poslušao vanjski utjecaj i dopustio da ga strah kontrolira, nikada ne bi došao do Obećane zemlje i nikada ne bi ispunio plan kojeg je Bog imao za svoj narod.
Glasovi svijeta su glasni. Svaki puta kada odaberete put koji je suprotan od mišljenja većine, vanjski utjecaj pokušat će govoriti svoju ”istinu” u vaš život. Razmišljanje suprotno od razmišljanja mnoštva može biti zastrašujuće, ako nemate pouzdanja u svoga vođu. Jošua je vodstvo u svome životu povjerio Bogu. Bog ih je izbavio iz ropstva, proveo ih je sigurno kroz Crveno more, dao im je hranu u divljini. Jošua je vjerovao da će im Bog pomoći da pobijede njihove neprijatelje.
Put kojim se slijedi Boga nikada nije lagan, a strah može uzrokovati da svoje uho usmjerimo prema onima koji nisu na istome putu.
4. Strah stvara prepreke
„Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin“? (Postanak 15, 2)
Prvi puta kada je Bog zapovjedio ”ne boj se” u Bibliji je zabilježeno kada je razgovarao sa Abramom. Abram je poslušao kada mu je Bog rekao neka napusti svoj dom i neka putuje u nepoznate zemlje.
Kako se Abram smjestio na novome području, suočio se s poteškoćama u vidu egipatskog faraona, svoga nećaka Lota i kralja Sodome. Svaki puta, Bog ga je proveo kroz iskušenja sa preobilnim blagoslovima. Iako je Abram mogao osjetiti strah u vezi svih ovih iskustava, Bog spominje njegov strah samo onda kada Abram sumnja u ispunjenje saveza kojeg je Bog sklopio s njime.
Bog je obećao da će Abramovi potomci biti brojni poput zvijezda. To je izgledalo nemoguće, budući da su on i njegova žena bili bez djece i daleko su prošli godine kada mogu imati djecu. Abramov strah stvorio je prepreku u vezi vjerovanja u Božja obećanja.
Božja obećanja u Bibliji su obilna. Dopuštate li vi da strah stvara prepreku u vjerovanje obećanja koja Bog ima za vas? Bog obećava da vas nikada neće ostaviti niti napustiti. (Hebrejima 13, 5) Bog kaže da ima planove za vas, planove dobra, a ne katastrofe. (Jeremija 29, 11)
Ne dopustite bilo kojem strahu kojeg sada osjetite da stvori prepreku vašoj vjeri u Boga. Bog je veći od bilo kojeg straha s kojim ćete se suočiti.
5. Strah vas može spriječiti od suočavanja s borbom
„Ali se vi nećete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako će vas, Judo i Jeruzaleme, izbaviti Gospodin! Ne bojte se! Ne plašite se! Izađite sutra nasuprot njih! Gospodin je s vama“. (2. Ljetopisa 20, 17)
Kralj Jošafat iz Jude bio je jedan od rijetkih kraljeva koji je slijedio Boga poput kralja Davida. Kada se bojao rata s neprijateljima Jude, kojih je bilo previše da bi ih se porazilo, on je ”odlučio potražiti Gospodina”. (2. Ljetopisa 20, 3) Sve je pozvao na post i molitvu, nakon čega je ispred naroda zavapio Bogu: „O Bože naš, zar ih nećeš kazniti? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u tebe“. (2. Ljetopisa 20, 12)
Jošafat je priznao njihovu slabost i posvetio se traženju Gospodina za pobjedu. Usprkos svome strahu, bio je spreman suočiti se s bitkom koja je ispred njega.
Naš svijet je pun bitki. Globalne pandemije, slomljeni odnosi, kronične bolesti; sve to djeluje kao protivnici koji su preteški da se pobijede. Poput Jošafata, trebamo priznati da smo slabi, doći ispred Boga i suočiti se s ratom. Bog će odraditi borbu. Potražimo Boga i Njegovo vodstvo za idući korak kojeg trebamo poduzeti u bitci koja je ispred nas.
Zamolimo Boga za pomoć dok se suočavamo s našim ratovima, vjerujući da će se On boriti za pobjedu.
6. Strah uzrokuje sumnju
„I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne dogodi“. (Luka 1, 20)
Zaharija, svećenik i njegova žena Elizabeta, molili su se za dijete. Anđeo Gabriel posjetio je Zahariju kako bi mu rekao da će Elizabeta roditi sina. Posjet Božjeg anđela nije bio dovoljno uvjerljiv za Zahariju, koji mu nije povjerovao. Zaharija je pitao: „Kako mogu ovo znati“? (Luka 1, 18)
Taj strah od nepoznatoga uzrokovao je da Zaharija bude nijem cijelo vrijeme Elizabetine trudnoće. Vijesti nije mogao podijeliti ni sa kime, posebno ne sa svojom ženom.
Vaš strah može stvoriti sumnju, zbog čega možete vjerovati da se vaše okolnosti nikada neće promijeniti ili da Bog nije suveren (sveznajući i u potpunoj kontroli).
Kao svećenik, Zaharija je išao u hram pobrinuti se i nadgledati žrtvovanja koja su bila pripremljena za Gospodina. Svakodnevno je bio u Gospodinovoj prisutnosti, no ipak nije vjerovao Božjem glasniku. Strah uzrokuje sumnju u ono što kaže Božja Riječ, odnosno Biblija. Sumnja vas sprječava u tome da vjerujete kako Bog jest ono što kaže da jest.
Zaharijin sin bio je Ivan Krstitelj, koji je pripremao narod za dolazak Mesije. Neki od Ivanovih sljedbenika postali su Isusovi učenici. Ako vidite da vam strah uzrokuje sumnju, tražite od Boga više vjere.
7. Strah čini da zaboravimo Božju istinu
„A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnuo je, kako reče”“. (Matej 28, 5-6)
Nakon što je Isus bio uhićen, učenici su se razbježali i sakrili u strahu za njihove vlastite živote. Samo su žene i Ivan ostali kod podnožja križa. Na treći dan, nakon što je bio položen u grobnicu, žene su nastavile sa svojim služenjem njihovom učitelju tako što su pripremali za pomazivanje Njegovog tijela. Kada se zemlja potresla žene su se uplašile i pojavio se anđeo. Anđeo je podsjetio žene na to da je Isus uskrsnuo, kako je i rekao.
U vremenu prije Njegove smrti, Isus je rekao učenicima više puta da će uskrsnuti na treći dan. Strah učenika uzrokovao je to da se sakriju, umjesto da odu u grobnicu zajedno sa ženama.
Isus ih je sve pripremio za taj trenutak, no zbog straha su zaboravili na Njegove riječi.
Kada dopustimo da strah zamagli Božju Riječ, možemo zaboraviti Božje istine. Životni izazovi mogu stvoriti strah i učiniti da se ne sjećamo istina koje je Bog izgovorio u naše živote. Kada život postane težak i kada strah preuzme, pitamo se je li Bog zaista rekao ”da” i jesmo li Ga dobro čuli. Dar Božjeg mira ispituje se onda kada nas okolnosti ispune strahom.
Za vrijeme svoga života, nastavit ćete iskusiti strah. Usprkos ovome jamstvu, ne smijete dopustiti da vas strah preuzme.
S Božjom Riječju i molitvom, možete svoj pogled usmjeriti na Njega. Bog vam može pomoći da zakoračite u Njegovu prisutnost, a ne da se sakrijete od Njega. Kroz stavljanje fokusa na Boga, a ne na strah, možemo zakoračiti u poslušnosti, dok volimo i služimo onima koji su oko nas. Bog će se za vas boriti u svakoj bitci koja vas čeka. Stojite ispred Njega, priznajući vlastitu slabost i suočite se s borbom.
Strah može uzrokovati da ispitujemo točnost ili zaboravimo na Božju Riječ i Božju vjernost, koju nam je pokazao u prošlosti. Sjetite se načina kako se Bog brinuo za vas i usredotočite se na istinu Njegove Riječi.
Autorica: Leah Lively; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
