Moram reći kako volim Božić. Zapravo, uživam u Božiću. Ne mogu dočekati da ukrašavam, pečem kolače, skakućem u pidžami i slušam božićne pjesme. Ali najviše od svega volim bogoslužje na Badnjak i procesiju sa svijećama. Ima nešto posebno u toj procesiji, kada se pjeva „Tiha noć“, kada ne bude buke i galame nego se svi usmjere na slavlje.
Jedna pjesma koju uvijek slušam je „Reci Marijo“. Da budem potpuno iskrena, pjesma mi se uopće ne sviđa, nimalo. Pjesma me izluđivala godinama. Vjerojatno se pitate „zašto?“ je to tako. Pa, to je zato što je Marija slutila. Ona je slutila.
Ona možda nije znala da će njezin sin hodati po vodi i liječiti slijepce. Ali znala je da je njezino dijete zapravo Bog. Znala je da je On poslan spasiti naše kćeri i sinove. Bila sam cinična oko ove pjesme do nedavno, kada mi je svekrva rekla nešto što me ostavilo bez riječi. Pjevala je pjesmu po stoti put u crkvi, i pričala mi o pjesmi. Ja sam joj rekla što me muči oko pjesme. Ona je divna duša, nježno mi se nasmiješila i rekla „Ja to shvaćam kao da je Gabriel rekao Mariji sve one sjajne stvari koje će njezina mala beba činiti.“ Bila sam bez riječi.
Počela sam razmišljati o stihovima, i odjednom mi se činilo kao da pjesmu čujem po prvi puta.
„Reci Marijo, da l’ si slutila kog Tvoje ruke grle
Da je On vladar svemira, Gospodar svih stvorenja
Reci Marijo, da l’ si slutila On hodat će po vodi,
slijepcu vratit vid i uskrsnuti sve nas oslobodit.
Marijo, to je Janje bijelo dalo život svoj.“
Ako pogledamo Lukino evanđelje, kada Gabrijel dođe Mariji on joj kaže:
„No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida,oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ (Luka 1, 30-33)
Dok sam čitala Bibliju, gledala sam stihove pjesme i bila zapanjena.
Kada je Mark Lowry napisao pjesmu „Reci Marijo“ bila je u obliku niza pitanja koje bi on upitao Mariju da je imao prilike. Tako sam i ja to zamišljala. Prvotno to nisam uočavala, ali to je super stvar oko glazbe. Cijelo sam vrijeme mislila da je to „šašavo pitanje“, a moja je svekrva mislila „Zamislite da će vaše dijete tako nešto učiniti.“ To mi je promijenilo cijelu sliku.
Kao da je Bog pružio ruku i dotaknuo moje srce, kako bi ono omekšalo i shvatilo čudesno rođenje Isusa Krista.
Čudesno je da je tako maleno dijete imalo tako veliku moć. Da je zaista bilo Bog. Možemo samo zamisliti kako je bilo Mariji sa saznanjem da će njezino dijete biti kao žrtveni jaganjac. Da će kao odrastao nositi teret koji će se pretvoriti u veliko veselje. Po prvi sam puta ovu pjesmu shvatila onako kako treba. Kao podsjetnik da je Marija svijetu dala najveći dar, dar Isusa Krista.
