Zna li Bog apsolutno sve što se može znati o tome što će se dogoditi u budućnosti?
Povijest je Njegova priča
Činjenica jest da je povijest Njegova priča, odnosno priča o Božjem otkupljenju onih koji su se pokajali i povjerovali u Sina Božjega. Sve što se događa u linearnom vremenu sve se više bliži potpunom konačnom dolasku Božjeg kraljevstva koje će trajati vječno i nikada neće prestati. Zasigurno znamo da „velik je naš Gospodin i silna mu je moć, njegova je razboritost neizmjerna“ (Psalam 147,5) i da „vječni Bog, Gospod, Stvoritelj krajeva zemaljskih, nije se umorio niti je iznemogao. Njegov je razbor nedokučiv“ (Izaija 40,28), stoga ako Bog ima razum koji je bezgraničan, znači li to da zna što će se dogoditi u budućnosti? Budući da znamo da „određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva“ (Psalam 147,4), onda se poznavanje budućnosti za Boga čini mala stvar, zar ne? Ispitajmo po Pismu je li to tako.
Alfa i Omega
Isus Krist o sebi izjavljuje: „Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, Prvi i Posljednji“ (Otk 22,13), ali što to znači? Ako ste shvatili da su to prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, onda razumijete da je to isto kao da kaže: „Ja sam od A do Ž, početak i svršetak, Prvi i Posljednji.“ Znajući da cijelo ljudsko znanje leži unutar slova abecede koja se koriste za sastavljanje svih mogućih riječi i cijelog znanja, onda možemo razumjeti da Isus Krist, kao Bog, zna sve što se može znati, od A do Ž i sve između. Stoga, budući da Isus Krist zna sve, zasigurno to „sve“ mora uključivati ono što se još nije dogodilo. Bog nikada nije zatečen ničime što se događa kao što smo to mi. Izaija piše o Bogu nešto slično Otkrivenju 22,13: „Poslušaj me, Jakove, i Izraele, pozvaniče moj: Ja sam taj, ja sam prvi, ja sam i posljednji“ (Izaija 48,12). Jednostavno čitanje Mateja 24 pokazuje ono što Isus Krist očekuje na kraju vremena, a sve što je Isus prorekao u Mateju 24 će se i ostvariti. Vjerujte u to!
Kraj od početka
Prorok Izaija je o Bogu pisao: „Pređašnje se stvari, evo, ispuniše, a ja nove navješćujem; prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem“ (Izaija 42,9) i „ja sam Bog…koji od početka objavljujem kraj, i od davnina ono što se još nije zbilo, govoreći: ‘Moj će se naum ostvariti i izvršit ću sve što mi je volja’“ (Izaija 46,10). Ako Bog može objaviti kraj od početka, onda znamo da mora poznavati budućnost koju objavljuje čak i prije nego se ona dogodi. Ništa ne iznenađuje Boga kao što iznenađuje nas, zato što ne vidimo ono što slijedi; Bog vidi! Danas se čini da ne manjka samozvanih proroka, ali Bog im daje upozorenje: „A prorok koji bi se drznuo govoriti što u moje ime što mu ja nisam zapovjedio da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi’“ (Ponovljeni zakon 18,20). Poanta je u tome da „kad prorok govori u ime Gospodnje pa se ta riječ ne zbude i ne ispuni, to je riječ koju Gospod nije govorio. U drskosti je taj prorok govorio, njega se nemoj bojati“ (Pnz 18,22), ali tim samozvanim prorocima bolje je da se boje Boga, jer ako pretpostavljaju da proriču u ime Boga i to se ne dogodi, onda im Bog obećava „neka se pogube“ ili u ovom životu ili na Sudnji dan.
Vaša budućnost
Zna li Bog i vašu budućnost? Čini se da Bog zna svačiju budućnost, jer je dan svačijeg suda određen, bio to dan smrti (Heb 9,27) ili dolaska pred Kristovo sudačko prijestolje (Otk 20,12-15). Pavao sa sigurnošću piše u Rimljanima 8,28-29: „Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.“ Štoviše, „a koje predodredi, te i pozva; i koje pozva, te i opravda; a koje opravda, te i proslavi“ (Rim 8,30).
Ovi stihovi su napisani kao da su gotova stvar, i jesu! Ako Bog predodređuje nekoga da bude spašen, tko može promijeniti ono što je Bog odredio od početka? Apostol Pavao se odnosi prema tome kao da je već ostvareno kada piše da „mi — predodređeni po naumu Onoga koji sve čini po odluci svoje volje — stekosmo baštinu“ (Ef 1,11), i to je „zalog naše baštine do otkupljenja stečevine — na hvalu slave njegove“ (Ef 1,14).
Zaključak
Jedno je sigurno: „O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi sudovi njegovi i neistraživi njegovi putovi! Jer tko upozna misao Gospodnju? Ili tko posta savjetnik njegov? Ili: Tko je njemu prvi dao te mu se uzvratilo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava uvijeke! Amen“ (Rim 11,33-36), jer „nema stvorenja skrivena pred Njim, nego je sve golo i razotkriveno očima Onoga kojemu nam je dati račun“ (Heb 4,13). Nije na nama da znamo budućnost, budući da „što je sakriveno, pripada Gospodu, Bogu našemu, a što je otkriveno, pripada nama i sinovima našim dovijeka, da bismo vršili sve riječi ovoga zakona“ (Pnz 29,29).
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
