Otkad znam za sebe život me nije mazio. Bilo je tu svega: alkohola u obitelji, svađa, tučnjava, česte selidbe iz mjesta u mjesto, odrastanje na ulici uz lake i ponekad malo teže droge. Uz sve to, biološkog oca nikad nisam vidio. Sve to dovelo je do toga da sam se počeo sve više povlačiti u sebe i postajao sam sve gori i gori.
Nakon mnogo prolaznih djevojaka, Bog mi je dao sjajnu djevojku s kojom sam i danas u vezi, ali to mojem sve bolesnijem umu nikako nije bilo dovoljno te se nisam mogao smiriti. Štoviše, vodio sam dvostruki život, a i sam sâm bio podijeljena ličnost. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam napredovao na gore i u tajnosti stalno tražio nove lake djevojke, koje su bile meni slične. Apetit mi je samo rastao i bio sam sve gori, perverzniji i bolesniji u umu.
U jednom trenutku, iz vedra neba, počeo sam osjećati neobjašnjivi nemir i toliko snažnu i stvarnu prisutnost zla da je to neopisivo. Počele su mi se događati nadnaravne stvari i doslovno sam u nekim trenucima u stanu vidio crne guste sjene kako se kreću prema meni. Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao. Toliko snažno beznađe, stalni strašni nemiri… da sam se zbilja prvi put u životu htio istinski ubiti. Jedina misao koja me odbila od samoubojstva je ”što ako nije kraj nakon smrti; što ako je ovo samo predukus pakla”?
Odgojen sam u rimokatoličkoj vjeri i mislio sam da je sve u redu između Boga i mene, ali u tim sam trenutcima spoznao da nije ništa u redu i da, ako umrem, sigurno idem u pakao. Počeo sam se moliti, tražiti Boga više nego išta drugo. Satima sam čitao Bibliju. To sve je trajalo tjednima. Napokon, kao da sam počeo omekšavati. Zaplakao sam iz srca nakon dugo vremena. Počeo sam osjećati istinsku Božju prisutnost i ljubav u svome životu. Osjetio sam toliku težinu grijeha te u jednom trenutku nisam mogao ustati. I onda je došla ta posljednja večer. Potpuno sam bio slomljen; ne više od demona i mučenja, nego od svojih grijeha. Potpuno sam se ponizio pred Bogom, istinski pokajao, uvidio svoju ogromnu zlobu i svoju veliku slabost pred jedinim moćnim Bogom. Što je najvažnije, progledao sam i shvatio da je Isus doista umro za moje grijehe. To razumijevanje koje sam dobio za mene je bilo nadnaravno, jer sam ga primio po vjeri.
Bio mi je to najbolji dan u životu, jer doživio sam nanovo rođenje i osjetio ogromnu prisutnost i ljubav živoga Boga. Sve sam počeo gledati potpuno novim očima. Dogodila se potpuna unutarnja promjena mene samoga. Tko to nije doživio, nažalost ne može razumjeti. Od tada nisam imao više niti jedan spolni odnos, a uvjeren sam da ga neću imati sve do braka. Mogu reći da mi je Bog sve i više ne mogu zamisliti ništa bez njega. Sad sam ovisan o Njegovoj milosti.
Moja je poruka svima da se predate Isusu. Uzmite Bibliju i ispitajte svoju vjeru na biblijski način. Vremena je malo i najveći ulog što postoji je vječnost s Bogom, dok je vječna propast namijenjena onima koji se ne pokaju i obrate. Ako budete tražili Gospodina svim srcem, On vam obećava da ćete ga i naći. Božja milost sa svima vama!
Autor: Mišo K.
