“Žanješ ono što si posijao” dobro je poznat idiom, ali ovo je načelo također biblijsko. Na što se točno odnosi i gdje se nalazi u Bibliji?
Bog je rekao Mojsiju: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj.” (Ponovljeni zakon 30, 19)
Život je pun izbora. U Izrekama 4, 26-27 je zapisano: “Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani … drži svoj korak daleko oda zla.”
Moramo razmisliti o svojim izborima i o posljedicama naših izbora. Oni mogu dovesti do propasti ili do vječnog života.
Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. (Galaćanima 6, 8)
Je li “žanješ ono što si posijao” biblijski?
Idiom “žanješ ono što si posijao” uglavnom se izravno odnosi na jedan od dva stiha u Novom zavjetu. Jedan je iz 2. Korinćanima 9, 6: “Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.” Drugi je Galaćanima 6, 7: “Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!” Općenito je pravilo da sjetva dovodi do žetve. Istina je u poljoprivredi i istina je u životnim izborima.
Sve u životu ide točno prema onome što je zapisano u Božjoj Riječi. Nema iznimki. Ovo je zakon života koji utječe na sve, bilo na vjernike ili nevjernike. Vi ćete žeti ono što sijete. Svo zlo u svijetu dolazi od požuda. Jakov se pita: “Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?” (Jakovljeva 4, 1).
Svaki grijeh počinje u misaonom životu. Kada se iskušenje pojavi kao misao, ako se s time slažem, ona rađa grijeh, a kada je grijeh prakticiran donosi smrt (Jakovljeva 1, 14-15). Iako je na djelu pravi duhovni princip da, ako sijemo loše stvari, požnjet ćemo loše, postoji i milosrđe. Srećom, ne žanjemo uvijek ono što posijemo. Bog zadržava pravo iskazati milosrđe onome kome želi, kao što je rekao Mojsiju: ”Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim” (Rimljanima 9, 15). Zbog Božjeg milosrđa i suosjećanja možemo imati dom na nebu, unatoč našem grijehu. Sijali smo bezakonje i pokvarenost, a Isus je požnjeo našu kaznu na križu.
Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 21)
Ponekad ono što izgleda kao žetva zapravo to nije. Dok je Job trpio, njegovi prijatelji smatrali su nevolju pravednom Božjom kaznom za neki tajni grijeh. Jobov prijatelj Elifaz rekao je: “Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti” (Job 4, 8). Ali Elifaz je pogriješio. Job nije žnjeo ono što je posijao. Žetva još nije bila stigla – i doći će tek do kraja knjige (Job 42, 10–17). Doživljavanje negativnih okolnosti ne znači nužno da smo posijali negativne stvari. Načelo žetve i sjetve općenito je istinito, ali ne djeluje uvijek u svakoj situaciji na način na koji bismo mogli očekivati.
Izaberi Isusa i baštinit ćeš vječni život
Zašto ne biste odabrali Isusa i izbjegli svu nepotrebnu patnju? Ako hodimo u Duhu, nećemo ugađati požudama tijela (Galaćanima 5, 16-17) U misaonom životu postoji bitka. Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv Duha. Oni su međusobno suprotni. Ali snagom Duha Svetoga možemo nadvladati požude tijela! Pavao piše da ako popustimo pred djelima tijela, nećemo baštiniti kraljevstvo Božje. Također navodi plodove Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Galaćanima 5, 22-23). I potaknuo je Timoteja da bježi od svjetovnih stvari i da se bori u vjeri (1. Timoteju 6, 11-12).
Vjera u Isusa i težnja za svetošću je “sijanje u Duha”. Kada se pouzdamo u Krista, žanjemo vječni život. Njegova ljubav plodno je tlo.
