Bog je govorio preko proroka, apostola, svog Sina, i sve nam je to zapisano. Imamo tu privilegiju da u našim rukama držimo zapisane riječi koje je nadahnuo sam Bog. Kao obični ljudi ne možemo razumjeti ovu riječ, ali nam je Bog dao Duha Svetog. Jedna od uloga Duha Svetog jest da nam pomogne da razumijemo tu pisanu Riječ. Želim te pitati kakav odnos imaš prema Božjoj riječi i što ona predstavlja za tebe? Čitaš li ju? Slušaš li ju? Ako je čitaš i slušaš, radiš li to površno? I najvažnije pitanje jest jesi li poslušan Riječi Božjoj?
Izreke 4,20-27 kažu: „Sine moj, osvrni se na moje riječi, prikloni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih iz očiju svojih, čuvaj ih usred srca svojega. Jer one su život onima koji ih nalaze, i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. Svom pomnjom čuvaj srce svoje, jer iz njega izvire život. Odstrani od sebe lažljiva usta i udalji od sebe usne pokvarene. Nek oči tvoje gledaju pravo, i vjeđe tvoje nek su uprte preda te. Odmjeri stazu noge svoje pa će svi tvoji puti biti postojani. Ne skreći ni desno ni lijevo, odvrati nogu svoju oda zla.“
Ne znam kako zamišljate Boga. Možda kao nekog tiranina koji jedva čeka da sagriješimo kako bi nas kaznio? No, ako ste Njegovi, Bog vas doziva nježno kao svoju djecu. Sine moj, kćeri moja! Pazi na moje riječi ili Osvrni se na moje riječi – ovo je slušanje koje uključuje poslušnost. Ne kaže nam da samo čujemo i zaboravimo, već da čujemo, zapamtimo i poslušamo. To je sve sadržano u ovoj rečenici.
Prikloni uho svoje – pobliže nam opisuje kako da slušamo tu Riječ. Ovo se još može prevesti kao spusti se dolje. Često stojimo gore, lebdimo malo iznad zemlje i ne možemo čuti Boga, stoga nas On poziva da se spustimo dolje. Još jedna interesantna slika koja nam se ovdje daje jest razapinjanje šatora. Živimo u ubrzanom 21. stoljeću, imamo sve manje vremena, sve radimo na brzinu, vozimo brzo, jedemo brzu hranu, i u skladu s tim brzo čitamo Bibliju. Usput u hodu pročitamo neke stihove i ispoštujemo naš dnevni religiozni ritual. Bog nas poziva da razapnemo šator. Da bismo razapeli šator, moramo prvo stati. Zatim moramo razapeti šator, ući u njega, zatvoriti se, odmoriti, potom uzeti Riječ i poslušati je. Ne slušati i čitati u brzini i hodu, već u tišini zaklonjeni od svega. Prikloni uho svoje – Spusti se dolje i razapni šator!
U nastavku nam kaže da Njegove riječi ne gubimo iz očiju i da ih čuvamo usred naših srca. Ne gubiti iz očiju ovdje znači ne okretati se na drugu stranu, ne odvajati se, ne odvraćati se. Božja riječ ne odstupa od nas, ali mi smo ti koji često odstupamo od nje. Ono što nam ovaj stih kaže jest da se ne smijemo okrenuti na drugu stranu od Božje riječi, ne smijemo se od nje odvajati i ne smijemo se vraćati nazad na put koji nas od nje udaljava. Ona treba biti uključena u svaki segment našeg života. Uvijek nam treba biti blizu duhovnih očiju da je vidimo, jer kako kaže poslovica: Što dalje od očiju, daleko i od srca. Je li vam Riječ uvijek blizu očiju? Gdje je čuvate? Nalazi li se samo na kratko u vašim mislima ili ju pohranjujete u srce?
Čuvaj ih usred srca – odnosi se na unutrašnjeg čovjeka, um, volju, dušu, razumijevanje. Nakon što je pročitamo ili čujemo, razmišljajmo o njoj, meditirajmo o njoj. Ukoliko ovo činimo, stići će nas veliki blagoslovi. Prvo, Njegova riječ nam donosi život. Ovdje se riječ život koristi kako bi opisala zelenilo vegetacije, vodu koja teče, proljeće kao period u kojem sve oživljava. Ako slušaš Božju riječ, ako je pronađeš, odnosno ako je čuvaš u srcu kroz marljivo proučavanje, molitvu, razmišljanje o njoj, ona će ti donijeti život. Tvoj će duhovni život teći kao voda, oživjet će kao priroda u proljeće kada sivilo zime prođe i novi život se rađa. Također, riječ će ti donijeti zdravlje, lijek, osvježenje za tijelo i dušu, oslobođenje, spas od katastrofe.
Iako vjerujem da nas Bog čuva u svim segmentima naših života, On ipak traži od nas da čuvamo naša srca. Rekli smo za srce da je to unutrašnji čovjek, um, volja, duša, razumijevanje. Čuvajmo ili nadgledajmo, pazimo našeg unutrašnjeg čovjeka, um, volju, dušu i razumijevanje.
Moramo čuvati srce od svega što dolazi da ga napadne. Čuvamo li ga? Duh Sveti se bavi našim srcem koristeći Božju riječ, i sve ono što donese ili učini našem srcu izlazi na vidjelo kao dio našeg života. Ako naše srce ne budemo čuvali, oblikovat će ga nešto drugo, a umjesto života, iz njega će izlaziti mrtva djela. Slijedi nam upozorenje što točno trebamo odbaciti. Rečeno nam je da se ne okrećemo od Božje riječi, da se ne odvajamo od nje, da se ne vraćamo nazad u život bez nje. Kada u našim životima vidimo pokvaren govor, laž, izopačenost, pokvarenost, prijevarne usne, prijevaru, nevaljalstvo, izopačenost, razvratnost, onda se okrenimo od toga, odvojimo se od toga i vratimo se Božjoj riječi. Odbacimo ovo iz naših života i napravimo više mjesta za Božju riječ. Tužno je što mi često radimo suprotno. Odbacujemo riječ i vraćamo se prijevari.
Ako ste Božja djeca, onda ste postavljeni na jedan put. Sada nam Bog nešto poručuje u vezi toga. Gledajte na put koji je Gospod postavio pred vas. Idite pravo, budite pravedni, ugodni Bogu. Kojim putem trebamo ići? Isus je rekao da je On Put. To vrlo često govorimo, ali znamo li što točno znači? Kad god Božja riječ kaže put, koračanje, staza ili noga, ona govori o stilu života. Kada Isus kaže da je On Put, ne misli doslovno na put, već nam želi poručiti da je On jedini put do Boga ako ga slijedimo i živimo Njegovim stilom života. Ako tvrdimo da idemo Isusovim putem, trebali bismo nastojati živjeti kao On. Put je način života. Samo ako naš život pokazuje da živimo kao Krist, i da uz sve naše slabosti i padove uvijek nastojimo živjeti kao On, to znači da smo na pravom putu, odnosno da smo na Putu koji je sam Krist. Samo ako hodamo ovim putem, možemo biti pravedni i ugodni Bogu. Na ovom putu na koji nas je Bog postavio često sami sebi postavljamo stvari o koje zapinjemo i koje nas usporavaju. Nekada nam to rade drugi, ali najčešće mi sami. Bog nas poziva da poravnamo ovu stazu, da uklonimo sve što nas može usporiti ili spoticati. Svaku naviku koju smo sami izgradili, svaki teret, svako breme, da uklonimo sve. Ne skrećimo nigdje s toga puta i kad god prepoznamo zlo, uklonimo se od njega. Činimo li ovo? Skrećemo li s ovog puta ili se uklanjamo od zla?
Božja Riječ je hrana. Ona nas čisti i mijenja. Krist je Riječ, tako da naš odnos s Riječju oslikava naš odnos s Kristom. Bog nas poziva u dubok odnos s Njegovom riječju, s Kristom. Budimo spremni da je čujemo, da o njoj razmišljamo, da se uz nju molimo. O našem odnosu prema Božjoj riječi ovisi cijeli naš život. Zato se spustimo dolje, razapnimo šator, zatvorimo se nasamo s njom i slušajmo što nam to Bog želi reći. A želi nam reći mnogo toga!
Autor: Zoran Tornjanski
