Život kršćanina je utrka, ali nije sprint. Više sliči maratonu. Bit će situacija kada ćemo se umoriti i pasti.
Kada sam bio srednjoškolac, volio sam trčati. Bio sam poprilično dobar na kratkim udaljenostima. No duge udaljenosti su me ubijale. Dobro bih započeo i pretekao bih sve ostale, određeno vrijeme bio bih na čelu i osjećao bih se dobro. No onda bih se počeo osjećati umorno. Vrlo uskoro, ljudi bi me počeli sustizati.
Mislim da je apostol Pavao i sam bio ljubitelj sporta, jer je vrlo često koristio sportske analogije, posebice analogiju trčanja utrke.
Dok je pisao crkvi u Korintu, napisao je: „Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv“. (1. Korinćanima 9, 24-25)
VIDI OVO: Život po vjeri: Što svaki kršćanin treba znati?
Pavao je napisao slično i u Filipljanima 3, 14: „Trčim prema cilju, k nagradi nebeskoj, kojoj me Bog zove u Kristu Isusu“. Pavao je ovdje govorio nešto kao: „Ja sam poput trkača koji trči na duge staze. Boli me, no uspjet ću. Želim uspjeti“.
Mnogi kršćani započnu svoje kršćanske utrke odlično, kao što bih ja znao započeti svoje utrke u srednjoj školi. Uzbuđeni su u vezi Boga. Uhvate sprint i sve ostale ostave iza sebe. No ubrzo se umore i padnu.
Život kršćanina je utrka, ali nije sprint. Više sliči maratonu. Bit će situacija kada ćemo se umoriti i pasti. No sve što možemo učiniti jest ustati i nastaviti trčati, sve dok ne dođemo do završne crte.
Autor: Greg Laurie; Izvor: Harvest.org
