Za razliku od drugih ljudi, Židov, koji je obolio od raka, zapravo je bio zahvalan Bogu za svoju bolest. Zbog nje je duhovno probuđen, a to se nije moglo usporediti s ničim drugim.
Početak u kraju
Yonatan nije bio samo drugačiji jer nije očajavao zbog svoje bolesti; on je bio drugačiji i zbog svoje vjere. Njegova cijela obitelj bili su Židovi koji su vjerovali u Isusa kao Mesiju. No, Yonatan je šutio kada je bila riječ o Isusu. On je znao kakve bi progone, odbacivanje i nevolje osjetio da su drugi znali što on misli. Zbog toga je cijelo vrijeme šutio.
U srednjoj školi mu je dijagnosticirana leukemija. Od tada mu se život promijenio. On više nije mogao činiti stvari u kojima je prije uživao. Sanjao je o tome da služi u vojsci, ali je smatrao da će taj san ostati samo san zbog njegove situacije.
Tada je upitao Boga: „Kako to da daješ loše stvari onima koji vjeruju u Tebe? Moja obitelj vjeruje. No, Ti si napao moju sestru s autizmom, a sada mene napadaš s rakom?“
VIDI OVO: 3 molitve za oboljele od raka
Odgovori na vječnost
Odlično za Yonatana. On nije nastavio samo se žaliti Bogu. Koristio je svoje slobodno vrijeme da odgovore pronađe u Bibliji. Tamo je pronašao Ješuu (Isusa).
Yonatan se jako poistovjetio s Ješuom. Kao i on, Ješua je isto patio. Rekao je: „Odjednom sam se mogao povezati s Njim. Znao sam da, dok ja patim, On to sve razumije i poznaje me.“
Njegova bol i patnja u bolesti činile su se nevažnima u usporedbi s Isusovom patnjom na križu. No, On je sve podnio zbog ljubavi.
Dok je Yonatan dublje ponirao u Ješuu pronašao je snagu. Završio je kemoterapiju te se vratio u školu. Ujedno je primljen u vojsku te je ostvario svoj san. Znao je da je Bog djelovao u njemu.
„Bog je upotrijebio moju patnju da nešto izgradi i da pokaže Svoju moć i snagu u mom životu. Kada se osvrnem na sve to, samo zahvaljujem Bogu za rak. Da, bila je to najgora moguća stvar u to vrijeme, ali je to bio i najbolji dar koji sam duhovno mogao dobiti.“
