Biblija spominje žene koje su se borile s neplodnošću. Pročitajte njihove priče, jer će vas mnogo ohrabriti.
Nedavno sam slučajno naišla na jednu propovijed o Haninoj boli zbog njezine neplodnosti. Propovijed nije bila o Božjem odgovoru na Hanine očajne molitve, već samo o njezinoj agoniji, njezinoj srčanoj molitvi, njezinoj opsjednutosti s neplodnošću i njezinoj odlučnosti da se moli kroz probleme.
Kakav nevjerojatan znak od Boga da zna moju bol, ali također zna što je najbolje. U Bibliji se spominje nekoliko priča o neplodnosti žena i Božjoj svrsi za njihove neplodnosti. Pokušat ću ih slijediti kronološki:
Sara i Abraham
Unatoč Božjem obećanju, prolazile su godine i „Saraja, žena Abramova, nije mu rađala“ (Postanak 16,1). Abraham je u dobi od 86 godina imao sina sa Sarajinom sluškinjom (na Sarajino inzistiranje u Postanku 16,2), ali u dobi od 99 godina on i Sara još uvijek nisu imali vlastite djece. Uvjeravajući ga u obećanje djeteta koje dolazi, „kad Abramu bijaše devedeset i devet godina, ukaza se GOSPOD Abramu“ (Postanak 17,1).
Sljedeći dio je predivan. Bog je rekao Abrahamu: „Ja, evo, savez svoj s tobom sklapam; i bit ćeš ocem mnogih naroda… I silno ću te, silno rodnim učiniti, i narode iz tebe izvesti; i kraljevi će izaći iz tebe“ (Postanak 17,4.6).
Postaje još bolje kada Bog kaže Abrahamu: „I nju ću blagosloviti pa ti i od nje dati sina. Da, blagoslovit ću je, i bit će majka narodima; kraljevi će pukova poteći od nje“ (Postanak 17,16). Nije li to predivno?! Imala je već 90 godina kad je Bog Abrahamu dao ovo obećanje! I naravno, Bog je održao obećanje, i Sara je rodila Izaka (Postanak 21,1).
„Zar je GOSPODU išta preteško? U određeno vrijeme vratit ću se k tebi, dogodine u ovo doba, i Sara će imati sina“ (Postanak 18,14).
Bog je rekao da će to biti u vrijeme koje On odredi. Čak su i tada ljudi imali poteškoća s pouzdanjem u Božje vrijeme. Obećao je Sari sina, ali se ipak morala pouzdati u Njegovo vrijeme… Ipak se morala pouzdati u to da će Bog održati svoje obećanje, u vrijeme koje je On odredio.
„VJEROM i sama Sara primi silu da začne i rodi unatoč poodmakloj dobi, jer je vjernim smatrala Onoga koji dade obećanje“ (Hebrejima 11,11).
Abimelekova žena i sluškinje
Nakon što je Abimelek uzeo Saru u svoj harem, pokajnički ju je vratio kad je saznao istinu da je Sara zapravo Abrahamova žena. Pismo nam govori što je bilo nakon toga: „I pomoli se Abraham Bogu, i Bog iscijeli Abimeleka i ženu njegovu i sluškinje njegove te su opet mogle rađati. Jer GOSPOD bijaše sasma zatvorio svaku maternicu u domu Abimelekovu zbog Sare, žene Abrahamove“ (Postanak 20,17-18).
Izak i Rebeka
Izak, sin Abrahama i Sare, „molio se GOSPODU za ženu svoju, jer ona bijaše nerotkinja“ (Postanak 25,21). Gospodin je uslišao Izakovu molitvu, ali tek nakon DVADESET GODINA neplodnosti. Rebeka je začela i rodila blizance (Jakova i Ezava) nakon dvadeset godina molitve Bogu (25,24).
PROČITAJTE: Je li neplodnost Božja kazna?
Dakle, Božje vrijeme se drastično razlikuje od našeg. Od Rebekinog sina Jakova potekao je narod za narodom, kraljevi i vladari (Postanak 35,11).
Jakov i Rahela
Jakov, Izakov i Rebekin mlađi sin (spomenut iznad), oženio je sestre Leu i Rahelu. Lea je imala šest sinova i jednu kćer, dok je Gospodin zatvorio Rahelinu utrobu. Rahela se često žalila svom mužu u vezi neplodnosti, rekavši: „Daj mi djecu, jer ja ću inače umrijeti“ (Postanak 30,1)! Jakov i Rahela su se raspravljali o tome. Biblija nam govori da se Jakov razljutio na Rahelu, govoreći: „Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?“ (Postanak 30,2). Čak i tada, neplodnost je izazvala probleme u brakovima!
Naposljetku, Pismo nam govori da se „Bog spomenu Rahele; i čuo ju je Bog, i otvorio joj maternicu. I ona zače i rodi sina“ (Postanak 30,22). Nazvala ga je Josip. Rahela je umrla pri rađanju svog drugog sina, Benjamina. Jakov je postavio stup da bi označio grob svoje supruge, i taj stup stoji do danas (Postanak 35,18).
Jakov je imao dvanaest sinova, koji su postali dvanaest plemena Izraelovih.
Manoahova supruga
Pismo ne govori kako se zvala, ali nam kaže: „I bijaše neki čovjek iz Core, iz roda Danovaca, a ime mu Manoah. A žena njegova bijaše nerotkinja i nikada nije rađala“ (Suci 13,2). Anđeo Gospodnji došao je k Manoahovoj ženi i rekao joj da, iako je neplodna, rodit će sina. I da nikada ne koristi britvu na njegovoj glavi, jer će podići dječaka kao nazireja, posvećenog pravom Bogu, i on će započeti izbavljati Izrael od Filistejaca. Zvuči poznato? Manoahova žena, koja je bila neplodna, rodila je Samsona.
Samson je kroz svoju fizičku slabost izbavio Izraelce.
Hana i Elkana
Hana se molila godinama za djecu. Često je razmišljala o neplodnosti, ponekad bila toliko uznemirena da nije mogla jesti. Biblija nam govori da je Hana bila slomljenog srca i počela se moliti i vapiti (1. Samuelova 1,9-10). Kada je Eli vidio kako se Hana moli, da plače i usnice joj se pomiču, ali riječi nisu izlazile, pomisli da je pijana. Hana se morala objašnjavati da nije pijana, nego žena koja izlijeva bol u svojoj duši pred Bogom (1. Samuelova 1,15).
Od svih priča koje sam pročitala o neplodnosti u Bibliji, Hanina je najglasnija. Njezina bol je nešto što osjećam čitajući te stihove. To mi je poznata bol, poznata čežnja i poznate frustracije. Biblija tako jasno prikazuje dubinu njezinih osjećaja, tjelesne i duhovne boli. No, na kraju se Bog prisjetio Hanine molitve te je zatrudnjela sa Samuelom. Nakon što je rodila Samuela, Hana je zatrudnjela i rodila još tri sina i dvije kćeri. Njezin je sin Samuel rastao i postajao mudar na Gospodnjim putovima. Rastao je i stjecao naklonost Boga i ljudi kojima je služio (2,26).
Samuel je na kraju postao posljednji i najveći sudac Izraela.
„O, moj gospodaru! Tako ti duše žive, gospodaru moj, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se GOSPODU. Molila sam za ovoga dječaka i GOSPOD mi je ispunio molbu moju kojom sam od njega iskala“ (1. Samuelova 1,27).
Mikala
Mikala je bila kći kralja Šaula i prva Davidova žena (1. Samuelova 19). Bila je princeza i postala kraljeva žena, ali nije imala djece. Njezina priča o neplodnosti je jedina u Bibliji koja ne završava s djetetom kao čudom. Mikala je ostala neplodna sve do svoje smrti (2. Samuelova 6,23).
No, čak je i njezina neplodnost imala svrhu. Bog je vidio veću sliku, jer On je taj koji je napisao i ilustrirao cijelu priču. A budući da Mikala nije imala djece, niti jedan Šaulov potomak nikada nije naslijedio prijestolje Izraela.
Kroz Mikalovu neplodnost, Bog je napisao ovaj dio ljudske povijesti.
Šunamka
Biblija nam čak ne navodi ime ove žene. Znamo samo da je bila ljubazna i gostoljubiva prema proroku Elizeju. Bila je neplodna, ali Elizej joj je obećao da će, u zamjenu za njezino dobro služenje, začeti sina. Iako je žena tvrdila da je to nemoguće, držala je sina u naručju godinu dana nakon što joj je Elizej prorokovao (2. Kraljevima 4,16-17).
Elizabeta i Zaharija
U Luki 1,6 saznajemo da su Elizabeta i Zaharija bili pravedni ljudi u Božjim očima, hodajući besprijekorno po svim Gospodnjim zapovijedima. Ali su bili žalosni zbog Elizabetine neplodnosti. Uz to su oboje već bili poodmaklim godinama.
PROČITAJTE: Kako bi se kršćanski par trebao nositi s problemom neplodnosti?
Postoji toliko dobrih stvari u ovoj priči. Anđeo Gospodnji došao je Zahariji i objasnio mu da će njegova žena imati sina, kojeg će nazvati Ivan. Bit će ispunjen Duhom Svetim, već u Elizabetinoj utrobi, i rodit će se s misijom da okrene mnoge Izraelce da slijede put Gospodina, svoga Boga (Luka 1,14-16).
Elizabetin sin je rođen da ispuni proročanstvo. Rođen je kao Gospodinov prethodnik, onaj koji će pripremiti ljude i učiniti ih spremnima za Boga (Luka 1,17)!
„A Elizabeti se navrši vrijeme da rodi. I porodi sina. I dočuše susjedi i rođaci njezini da joj je Gospodin obilno iskazao milosrđe svoje pa se radovahu s njom“ (Luka 1,57,58).
Zbog Elizabetine neplodnosti, ljudi su bili sigurni da je Božja ruka bila na tom djetetu, i pitali se kakav će biti Ivan kad odraste (Luka 1,66). Elizabeta je bila stara i neplodna. To je stvorilo savršenu situaciju za Boga da izvede čudo!
Nakon tolikih godina neplodnosti, Elizabeta je postala majka Ivana Krstitelja.
U svakoj od ovih priča, uključujući i priču o Mikali, koja nije imala djece, Bog je koristio neplodnost kako bi pokazao svoju čudesnu moć i izvršio svoj plan za ljudsku povijest.
Osim Mikale, Bog je otvorio sve utrobe ovih prethodno neplodnih žena. U dva slučaja žene su očito bile u poodmakloj dobi, ali su nosile obećane sinove. Shvaćam zašto Bog nije dopustio da Mikala ima djecu, iako mi ju je žao. Ne razumijem Božje putove. Ne razumijem Božje srce i ne razumijem Njegovo vrijeme. Ali znam da je tada izvodio čuda i da ih izvodi i danas.
„Nerotkinji daje da u domu stanuje kao djece majka radosna. Slava GOSPODU!“ (Psalam 113,9).
