Linda Herring je do sada udomila 600 djece. 75-godišnjakinja iz Johnson Countyja u Iowi (SAD) nedavno je proslavila pet desetljeća udomljavanja na okupljanju koje je za nju priredila Socijalna služba.
Ta je zabava okrunila kraj njezine karijere kao udomiteljice. Herring je dobila i nagradu od vlade za svoja divna djela.
Počela je udomljavati sa svojim suprugom Bobom kada su živjeli u Oxfordu, a nastavila je to činiti kada su se preselili u Triffin.
„Moja najbolja prijateljica udomljavala je tinejdžerke te sam pomislila da bi bilo lijepo to napraviti, ali da bih voljela udomljavati djecu“, objasnila je Herring, „Pričala sam sa socijalnom službom te sam pristala udomljavati djecu koja su imala određenih medicinskih problema.“
Herring je ujedno imala obrt za čuvanje djece kod kuće te je radila kao domar u obližnjoj srednjoj školi dok se brinula za svoju brojnu djecu.
Ta dobra Samaritanka je ujedno radila i druge poslove, od kojih je jedan bio u službi za osobe koje prve dolaze na mjesto nesreće. Ona je poznata po tome što nikada nije odbila dijete, bez obzira na okolnosti.
Ima petero biološko djece, a troje udomljene djece je i posvojila
Herring ima petero biološke djece, ali je tijekom godina posvojila još troje djece koje je udomljavala. 39-godišnji Anthony imao je samo 6 mjeseci kada je otišao živjeti sa svojom udomiteljicom, a tri godine kasnije je postao pravi član obitelji.
„Cijenim to što sam posvojen sada više nego kada sam bio dijete“, rekao je Herring, „Zauvijek sam zahvalan za život koji mi je dala. Ona i tata su me naučili da obitelj ne određuje krv, nego ljubav.“
Herringino drugo dvoje djece imaju velikih medicinskih potreba i posebne potrebe, a jedno je potpuno ovisno o njezinoj skrbi.
VIDI OVO: Dječak je u 11 godina živio u 15 udomiteljskih obitelji, a sada je posvojen
Njezina velikodušnost potaknula je i njezinu djecu na posvajanje te je četvero njezine biološke djece postalo udomiteljima, a troje se odlučilo i na posvajanje.
„Teško je opisati njezin utjecaj riječima“, rekao je Anthony, „Ona je uvijek bila tu i spremna pomoći djetetu. Ta djeca su većinom uklonjena iz traumatičnih situacija, a ona bi ih dovodila, davala im topao krevet, čistu odjeću, toplu hranu i ljubav.“
„Ona je ujedno jako revno radila da održi obitelji na okupu“, rekao je, „Da se braća i sestre ne razdvajaju. Pomagala je biološkim roditeljima da se promijene da mogu zadržati svoju djecu. Ona je uvijek osigurala da svako njezino novo dijete dobije profesionalnu fotografiju koju je stavljala na zid u dnevnu sobu. To se čini kao mala stvar, ali je djeci pomoglo da se osjećaju kao kod kuće.“
Zbog zdravlja je bila prisiljena prestati udomljavati djecu
U listopadu 2019. godine Herring je morala prestati udomljavati djecu zbog svog zdravlja, ali se jako radosno sjeća dana kada joj je kuća bila puna djece.
„Voljela bih svoju udomljenu djecu kao da su moja biološka, vjerojatno više nego što sam trebala“, rekla je, „Plakala bih kada bi dijete moralo napustiti moj dom, bez obzira koliko su dugo bili tamo. Bilo mi je jako teško oprostiti se od njih. Uvijek sam se pitala zašto to radim jer nikada nije bilo lako oprostiti se od djeteta. No nastavljala sam to raditi jer sam imala tako mnogo ljubavi za tu djecu.“
U nagradi, Resolution of Appreciation, koju je Herring primila, nabrojani su razlozi zbog kojih je zaslužila tu čast.
Pisalo je: „Socijalna služba bi nazvala Lindu usred noći da dođe po dijete, a ona bi odmah krenula.“
„Linda je većinom udomljavala manju djecu s određenim potrebama te je držala kutije pune odjeće u svojoj garaži, posložene do samog stropa i označene po dobi i spolu. Nitko nikada nije brinuo da dijete neće imati što obući kod Linde, čak i ako je tamo došlo bez ičega.“
