Dvije su žene posvojile dječake koji su biološka braća, no upoznali su se tek kad su navršili 18 godina.
Slučajno su te majke otkrile da im je Centar za socijalnu skrb lagao i zatajio informacije da djeca koju posvajaju imaju teške fizičke i psihičke bolesti. Kada je jedna od te dvije majke, Vlatka Ozimec, shvatila da s njezinim posvojenim sinom Markom (danas 21) nešto nije u redu, obratila se Centru.
Nazvala je Centar za socijalnu skrb i šokirala se njihovim odgovorom
“Kada su liječnici potvrdili da dijete uistinu ima problem u razvoju onda sam nazvala Centar za socijalna skrb Varaždin i obavijestila ih o tome, a oni su rekli da mogu dijete vratiti. Kao da sam kupila pokvarenu salamu u dućanu pa ćemo sad nešto vratiti. Ja sam se naravno za to dijete, to biće vezala u tih mjesec dva. Koliko god bilo teško i ne znajući što me sve čeka kroz budućnost s njim, rekla sam ako je tako trebalo biti suđeno, onda će tako biti. Ja ću tu zadaću i tu misiju života prihvatiti i borit ću se za to dijete jer ja vjerujem da mi zajedno možemo puno toga napraviti. Shvatite nakon 20 godina da je tim ljudi koji je radio u postupku posvojenja iz Centra za socijalnu skrb znao sve prije nego što su se naša djeca rodila”, ispričala je Vlatka Ozimec za Provjereno.
Vlatka i njezin suprug su Marka posvojili kada je imao samo mjesec dana. Njihov je uvjet pri posvojenju bio da dijete bude zdravo, a medicinska dokumentacija je na to i ukazivala. Ipak, liječnici su ubrzo potvrdili da dijete nije zdravo.
Druga majka, koja je tada posvojila Markovog brata, shvatila je da dijete ima probleme kada je imao pet mjeseci.
“Završili smo u bolnici. Strašno loše prognoze su bile. Rekli su da neće hodati, govoriti, da će biti biljka. Nisam toliko bila ljuta, koliko sam bila jadna. Jadna jer su mogli takvu stvar prešutjeti”, ispričala je za Provjereno majka drugog posvojenog dječaka.
“Kada smo prvi put došli u bolnicu, Rebro je poslalo službenu notu Centru Varaždin i Varaždin je sve papire poslao. Međutim, ti papiri su završili meni u rukama. Ja nisam znala što je u kuverti, ja sam mislila to su svi nalazi koje su oni pravili u bolnici. Dok nije nakon tri mjeseca dijete opet završilo u bolnici, idem vidjeti te papire i tek sam tad shvatila kakvi se papiri nalaze u toj kuverti”, dodala je.
Dvije majke, kao i braća, su se upoznali tek prije godinu dana
Centar je objema prešutio informaciju da njihova posvojena djeca dolaze iz obitelji u kojoj su svi srodnici teško fizički i psihički bolesni.
Majka koja je posvojila Markovog brata slučajno je na TV-u vidjela Vlatku i Marka.
“Vidim na televiziji dijete slično mojem djetetu, ne slično, nego isto. I ja ne mogu vjerovati i slušam ženu što priča”, ispričala je i dodala da je smjela nazvati Vlatku tek nakon što je dječak napunio 18 godina.
U dokumentima iz bolnice ona je saznala da je biološka majka njezinog sina imala ukupno petero djece.
“Liječnici su utvrdili da žena ima laku mentalnu retardaciju, da je podvojena osobnost, socijalni radnici su napravili isto tako svoje mišljenje, i njihove papire posjedujemo u kojima navode da je žena lutalica, nema svog krova nad glavom, nije svjesna svojih postupaka. To je za nas bio šok, veliki šok. Okretao mi se film, Bože moj, tu je još četvero djece prije njega, koliko ih je još sad iza njega?! Ne mogu vam to opisati”, kaže.
Vlatka kaže da je ona prihvatila takav život i brigu za Marka, no svejedno se osjeća prevarenom.
Centar napravio ogroman propust
Odvjetnik Nino Ćosić kaže da je Centar za socijalnu skrb Varaždin napravio ogroman propust.
“Tu postoji moralna i zakonska obveza obavijestiti nekog o zdravstvenom stanju, pogotovo u ovakvim slučajevima kada imaš relevantnu medicinsku dokumentaciju da postoje ozbiljne poteškoće i zdravstveni problemi.”
Iz resornog Ministarstva su poručili da ‘su stručni radnici dužni upoznati potencijalne posvojitelje koji su najprikladniji za posvojenje pojedinog djeteta sa svim podacima o obiteljskoj povijesti, zdravstvenom stanju i medicinskoj povijesti djeteta, zdravstvenom stanju i medicinskoj povijesti roditelja i drugim osobinama, specifičnim obilježjima i potrebama djeteta‘.
Majke sada traže odštetu, kažu, ne zbog novaca za sebe, već kako bi bile sigurne da će njihova djeca dobiti svu skrb kada im to bude potrebno.
“Nema tih novaca koji vam mogu platiti vlastiti život koji se faktički izgubili. Djeca nam rastu, mi starimo, obolijevamo”, kaže Vlatka Ozimec.
Ona je s Markom puno postigla. Iako neće moći govoriti, on razumije gotovo sve što mu se govori, a komunicira s pomoću piktograma i pokazuje emocije.
“Ja sam ustvari sretna da sam imala priliku se brinuti o takvoj osobi zato što sam ja dobila jako puno pozitivnih stvari od njega. Ja sam shvatila kroz ovo dijete što je najbitnije u životu, znači zdravlje, sreća i ljubav”, kaže Vlatka.
Sada ima i podršku majke koja je posvojila Markovog brata, a koja kaže da će ona pomoći Marku ako se Vlatki nešto dogodi.
Obje su žene spremne na tužbu jer odgovora iz institucija već mjesecima nema.
