Mora li žena biti pokorna svome mužu? Je li to vrijedilo samo u biblijska vremena ili vrijedi i danas? Što ta pokornost podrazumijeva?
Pokoravanje je vrlo važno za bračni odnos. Evo što o tome kaže osnovna biblijska zapovijed: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Efežanima 5, 21-24)
Prije nego što je grijeh ušao u svijet, postojala je zakonitost muževog vodstva. (1. Timoteju 2, 13) Prvo je stvoren Adam, dok je Eva stvorena kao pomoćnica za Adama (Postanak 2, 18-20).
Bog je u svijetu utemeljio nekoliko vrsta vlasti: vladavinu državnih vlasti, koje trebaju narodima vladati pošteno i štititi ga; ovlasti crkvenih vođa, koji trebaju voditi Gospodinovo stado i napajati ga; muževljevu vlast, koja mu daje ovlasti da voli i njeguje svoju ženu te vlast očeva nad djecom, koju očevi trebaju koristiti za pobožan odgoj svoje djece. U svakom od ovih primjera potrebna je pokornost: građani moraju biti pokorni državnim vlastima, stado pastiru, žena mužu, djeca očevima.
Mora li žena biti pokorna svome mužu?
Grčka riječ za pokornost glasi “hupotasso”. Ona označava nastavni oblik glagola. To znači da je pokornost nešto što nastavljamo činiti i da s vremenom postaje obrazac ponašanja.
Najprije trebamo biti pokorni Bogu, jer je pokornost prema Bogu jedini način kako Mu zaista možemo iskazati poslušnost. (Jakovljeva 1, 21; 4, 7) Svaki kršćanin trebao bi živjeti ponizno, spreman biti pokoran jedan drugome. (Efežanima 5, 21) U pogledu pokornost unutar obitelji, 1. Korinćanima 11, 2-3 uči nas da se muž mora pokoriti Kristu, onako kako se Krist pokorio Ocu, a da se žena mora pokoriti svome mužu.
U svijetu danas postoji jako puno pogrješnog razumijevanja ili nerazumijevanja uloga, koje muškarac i žena trebaju obnašati u braku. Čak i onda kada su biblijske uloge jasno shvaćene, mnogi ih odlučuju odbaciti i prihvatiti “emancipaciju” žena, što rezultira time da se obitelji raspadaju. Ne iznenađuje to što svijet odbacuje Božji dizajn, no Božji narod bi taj dizajn trebao s radošću slaviti i prihvaćati.
VIDI OVO: MNOGI SE VARAJU: Što nije pokornost žene u braku?
Pokoravanje nije loša riječ
Pokoravanje ne znači odraz inferiornosti ili manje vrijednosti. Krist se neprestano pokoravao volji Oca (Luka 22, 42; Ivan 5, 30), u potpunosti poslušan.
Kako bismo mogli pravilno odgovoriti na pogrješna razumijevanja svijeta u pogledu ženine pokornosti mužu, trebamo pažljivo razmotriti stihove iz poslanice Efežanima 5, 22-24. Žena se treba pokoriti jednome muškarcu, ne svakome. Uloga pokornosti ne odnosi se na ulogu koju žena ima u društvu. Žena se treba dragovoljno pokoriti svome mužu, zbog njezine osobne poslušnosti prema Gospodinu Isusu. Ona se pokorava svome mužu jer voli Isusa.
Primjer pokornosti žene jest primjer pokornosti Crkve Kristu. Pokornost ništa ne govori o sposobnostima, talentima ili vrijednosti žene; činjenica da je žena pokorna svome mužu nikako ne sugerira da je ona inferiornija u odnosu na svoga muža ili manje vrijedna na bilo koji način.
Također primijetite da ne pišu nikakve kvalifikacije u pogledu pokornosti; jedino što piše jest da bude pokorna “u svemu”. To znači da suprug ne mora proći ispit spremnosti ili inteligencije prije nego što mu se njegova žena odluči pokoriti. Moguće je da je žena bolje kvalificirana od njega u pogledu vodstva, no ona odlučuje slušati Božje naputke time što odlučuje biti pokorna svome suprugu. Čineći tako, pobožna žena može čak i nevjernog supruga pridobiti za Gospodina, čak i bez riječi i jednostavno svojim ponašanjem. (1. Petrova 3, 1)
Pokornost bi trebala biti prirodan odgovor na vodstvo iz ljubavi
Kada muž voli svoju ženu onako kao što Krist voli svoju Crkvu (Efežanima 5, 25-33) tada je pokornost prirodan odgovor žene prema njezinom mužu. No, čak i ako muž ne pokazuje svoju ljubav, ženi je zapovijedano da mora biti podložna svome suprugu “kao što je podložna Gospodinu”. To znači da će njezina poslušnost prema Gospodinu, odnosno njezino prihvaćanje Božjeg plana, dovesti do njezine pokornosti prema mužu. Usporedba “kao što je podložna Gospodinu” također podsjeća ženu da postoji viši autoritet kome ona odgovara. Stoga, ona nema obavezu birati hoće li biti poslušna građanskom ili Božjem zakonu, u ime pokornosti svome mužu.
Ona je pokorna jer je to ispravno u Božjim očima i jer time odaje čast Bogu. Naravno, to ne znači da je žena pokorna u slučaju zlostavljanja; zlostavljanje nije dobro niti iskazuje čast Bogu. Svaki pokušaj korištenja pravila pokornosti kako bi se opravdalo zlostavljanje bilo kakve vrste znači iskrivljavanje Biblije i promicanje zla.
VIDI OVO: Je li zlostavljanje opravdani razlog za razvod braka?
Ako žena mora biti pokorna mužu, to ne dopušta mužu da bude sebičan ili dominantan.
Njemu je dana zapovijed da voli; muž je odgovoran pred Bogom u pogledu ispunjavanja i te zapovijedi. Muž svoj autoritet treba prikazivati u mudrosti, nježno i u strahu od Boga, komu će svaki muž položiti svoj račun.
Kada muž svoju ženu voli onako kako Krist voli Crkvu, ona će se vrlo lako pokoriti. Efežanima 5, 24 nas uči: „Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ U braku, pokornost znači odavanje časti i poštovanja prema mužu (Efežanima 5, 33) i upotpunjavanje muža u onome što mu manjka. Radi se o mudrom Božjem planu za pravilno funkcioniranje obitelji.
Komentator Matthew Henry je zapisao: „Žena je bila stvorena od Adamovog rebra. Nije bila stvorena od njegove glave kako bi vladala nad njim, niti od njegovog stopala kako bi on gazio po njoj; stvorena je od njegovog rebra kako bi bila jednaka s njime, kako bi bila zaštićena ispod njegove ruke i kako bi bila voljena, blizu njegovog srca.“
VIDI OVO: Zašto Bog traži da žena bude pokorna mužu?
Kontekst ove zapovjedi koja je dana muževima i ženama i koja je opisana u Efežanima 5, 19-33 uključuje ispunjenost Duhom Svetim. Duhom ispunjeni vjernici trebaju biti ispunjeni štovanjem, zahvalnošću i podložnošću. Pavao nakon toga ponavlja svoju misao života ispunjenog Duhom i to primjenjuje na žene u stihovima 22-24. Žena bi trebala biti podložna svome mužu, ne zato što su žene inferiornije, jer Biblija niti ne uči ništa takvo, nego jer je Bog odredio da tako funkcionira bračni odnos.
Prijevod: Ivan H.; Izvor: gotquestions.org
