Prostitutka je za mnoge muškarce žena koju nitko ne želi, no prorok Hošea ju je oženio po Božjoj zapovijedi.
Od svih vjenčanja, to je moralo biti jedno od najnezgodnijih u povijesti.
Mnogi brakovi započinju blaženo, a zatim se sruše u bijedu za godine, možda čak i mjesece, ali ovo je bilo drugačije. Ovaj brak nije bio predodređen za propast; bila je to tragedija prije nego što je haljina dotaknula prolaz.
Cijeli grad je znao kakva je ona djevojka. Mnogi su muškarci znali iz prve ruke. Dok je mladoženja izrekao svoje zavjete, “Uzimam te u dobru i zlu“, ideja o gorem, čak i na oltaru, činila se kao neko užasno podcjenjivanje. Ideja boljeg, kao neka naivna fantazija.
Dok je stajao tamo, točno je znao u što se upušta. Znao je da suze čekaju da budu prolivene. Znao je koliko bi dugih noći mogao spavati sam, pitajući se gdje bi ona mogla biti, je li sigurna, koji bi je muškarac mogao držati u naručju. Znao je kakve bi mučne razgovore mogao voditi s njihovom djecom. Znao je, a ipak ju je oženio. Uzeo ju je za svoju mladenku. Zašto?
„Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: “Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve! I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina.“ (Hošea 1, 2-3)
Gorki paradoks
Ne znamo jesu li Hošea i Gomera imali tipičnu hebrejsku ceremoniju, ali njihov bi brak dobio mnogo pažnje. Tako je trebalo biti. Dok su njih dvoje postajali jedno, Bog je hvatao zalutale poglede svog nevjernog naroda.
Kad je Bog rekao Hošei neka uzme ovu raspuštenu ženu za svoju zakonito vjenčanu ženu, on je dao izjavu, glasnu i uvredljivu izjavu. “Zašto ona, Gospodine?” Hošea je možda s pravom pitao. “Jer zemlja čini veliku bludnicu ostavljajući Gospodina.” Njihova ljubav prema meni postala je hladna i samozadovoljna, uzimaju moje žito i vino i zaštitu zdravo za gotovo, i uvukli su se u krevet, uvijek iznova, s bogovima ovoga svijeta. Ne samo prostituiranje, nego veliko prostituiranje. Strastveno se klanjaju pred oltarima tjelesnog užitka, izobilja, utjehe, ponosa, a onda se usuđuju doći kući i ponuditi mi ono malo što im je preostalo. Bog ih je upozorio. Ali oni nisu htjeli poslušati, pa im je umjesto toga predočio sliku; mračnu, sramotnu i bolnu sliku. Planirao je vjenčanje na koje nitko ne bi želio doći. Podignuo je ogledalo i natjerao ih da požele skrenuti pogled. Poslao je Hošeu da voli i njeguje Gomeru, “ženu bludničku”. Mlada kojoj se nije moglo vjerovati. Gorki paradoks.
Vrsta prostitutke koju je volio
Zbog čega je Gomera bila takva prostitutka? Ne govori nam se mnogo o tome, ali je upoznajemo kroz preljub Božjeg naroda. Svojeglavi Izrael pokazuje nam da je Gomera bila žena koja kaže: “Ići ću za svojim ljubavnicima, koji mi daju kruh moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje”. (Hošea 2,5) Drugim riječima, u svome domu ne dobivam ono što želim, pa ću potražiti muškarca koji će mi dati ono što želim. Ona je bila žena koja je uzimala ono što joj je muž pružao i koristila to da bi privukla i zadovoljila druge muškarce (Hošea 2, 8; vidi Jakovljeva 4,3). Bila je žena koja je drugim muškarcima pripisivala priznanje za sve što je njezin muž učinio za nju (Hošea 2,12). Bila je ona vrsta žene nedostojna dobrog čovjeka.
A ipak ju je volio. Hošea ju je izabrao, tražio, otkupio i volio. “Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma,i rekoh joj: “Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nijednom čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.“ (Hošea 3, 2-3) Možete li čuti propovijed koju je Bog pripremio? Izraele, dopusti mi da ti pokažem tko si ti zapravo i dopusti mi da ti pokažem tko sam ja stvarno. Da nije bilo Hošeine odanosti, njihov bi brak, kao i mnogi drugi, samo propovijedao svjetovnost, sebičnost i otuđenost. Možda je dobro oslikao grješni Izrael, ali to bi bili grafiti preko Božje ljubavi.
Ipak, nemilosrdna ljubav vjernog muža učinila je prostitutku simbolom milosrđa, a njihov brak čudom milosti.
Propovijed o nebeskom vjenčanju
Njihovo bi vjenčanje bilo uznemirujuće ne samo zbog Gomerine izmrcvarene i uništene povijesti, već zbog čudnog i neočekivanog sjaja u njegovim očima, očima koje su bile sjene očiju neba punog ljubavi. Osjetite iznenadni kontrast na pola puta kroz ove stihove:
„Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim. Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: `To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.` Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.“ (Hošea 2, 13-14)
Obukla se za drugog muškarca. Skinula je prsten koji sam joj kupio. Kad je otišla, prošla je pored naše djece. Čak i kad je drugi muškarac nije htio, ona je trčala za njim. Potrošila je sve kako bi ga imala. I zaboravila me. Stoga, što? Kako biste završili tu rečenicu nakon takve izdaje?
Stoga ću je namamiti. To je vrhunac ove propovijedi zvane brak: Bog želi ženu koju nijedan muškarac ne želi. Nakon svega što je učinila ne bi li Ga otjerala, Njegova ljubav prema njoj gori. Udvara se ženi koju bi većina muškaraca napustila. I On će je imati, iako će Ga to koštati na najgori mogući način. Jednog dana uskoro, njegov će Sin doći i nositi ime Nema milosti (Hošea 1,6), kako bismo se mi, žene bludnice, mogli zvati voljenima.
Skandal zaruka
Dok Bog gleda kako mladenka, koju je spasio iz ropstva, upada u preljub, on dobro zna da će je jednog dana vratiti kući. Obećava da će je pronaći, spasiti i udvarati joj se.
„Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati. U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemaljskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.“ (Hošea 2, 19-20)
Ponavlja se tri puta jer zna koliko bi ta ljubav bila nepojmljiva, čak i skandalozna: “Zaručit ću te. . . . zaručit ću te. . . . zaručit ću te. . . .” Ponavljanje unosi ulog nade u sve naše strahove da nam Bog možda neće oprostiti. “Mogu oprostiti. . . . ja ću oprostiti. . . . Voljet ću te kao da nikad nisi ni otišla”.
Primijetite da on kaže: “Zaručit ću te”, a ne samo: “Primit ću te natrag.” Ray Ortlund naglašava čudesnost ove ljubavi:
„Misterij milosti koji je ovdje otkriven je obećanje obnove saveza, iako je čak i riječ obnova slaba, jer ovo proročište obećava ne samo ponovno osnaživanje starog braka, već i stvaranje novog. Ružna prošlost će se zaboraviti i krenut će ispočetka, kao da nikad ništa nije pošlo po zlu. (Božja nevjerna žena, 70)
Supruga bludnice primljena je kao oličenje čistoće; kao najpoželjnija nevjesta. Noć oprosta i pomirenja bila je kao bračna noć. Bez obzira na to što je vidjela u zrcalu, njegove su joj oči sada govorile da je nova i neodoljiva, njegov “ljiljan među dračama” (Pjesma nad pjesmama 2,2). Kad je Hošea otišao do oltara i odlučio uživati u svojoj ženi preljubnici, propovijedao je tekst koji još nije bio napisan:
„Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.“ (Efežanima 5, 25-27)
Predbračno savjetovanje proroka
Što bi Hošeina ljubav prema Gomeri mogla značiti za današnje brakove? Iako mi nismo proroci kojima je povjereno vjenčanje s prostitutkama, naši su brakovi proročki na svoj način.
Poput Hošeine kontrakulturne ljubavi, svaki vjerni kršćanski brak opire se svijetu zaljubljenom u grijeh i suočava se s njim. Svaki odani supružnik buni se protiv ružnoće i destruktivnosti naše pobune protiv Boga; i svjetionik je koji mami više grješnika u Njegovu milost. Svaki zavjet koji se drži, usprkos svim razlozima za odlazak, govori nekome da prava Ljubav postoji, da je oprost moguć, da u životu postoji više od onoga što Sotona može ponuditi.
Ne znamo koliko je ljudi u Izraelu vidjelo Hošeu, shvatilo jadnu krhkost svojih zemaljskih života i ponovno duboko otišlo s Bogom. Tko bi mogao vidjeti vaš brak i osloboditi se svjetovnog i ispraznog načina života? Tko bi konačno mogao sresti Boga jer si ostao, volio, opraštao i pratio svog supružnika?
No, ako nas Hošea i Gomera nečemu uče o braku, to je da Božja ljubav najjače sija kroz nas kada je brak najteži. Možeš li podnijeti vjerovati u to? Sretni, cvjetajući brakovi mogu pjevati evanđelje u velikim, svijetlim durskim akordima, ali akordi u molu teških i predanih brakova često su još privlačniji. Njihova ljepota proganja, jer ju je mnogo teže objasniti.
Jedinstveno izazovni aspekti naših brakova zaista mogu postati najveće pozornice za pravu ljubav; za pokazivanje što znači biti izabran, oprošten i kada nas cijeni Bog, kroz Krista. Ovo je slava bračnog saveza, a njegovi su zraci najjači kada sjaje kroz naše bračne slabosti i borbe.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
