Izraz „željezo se željezom oštri“ nalazi se u Izrekama 27,17: „Željezo se željezom oštri, a čovjek oštri lice bližnjega svojega“ (VB).
Postoji uzajamna korist brušenja dviju željeznih oštrica; rubovi postaju oštriji, čime noževi postaju učinkovitiji u svom zadatku rezanja i sječe. Isto tako, Božja Riječ je „dvosjekli mač“ (Hebrejima 4,12), i upravo njome oštrimo jedan drugoga – u vrijeme sastajanja, zajedništva ili bilo koje druge interakcije.
Stih iz Izreka također ukazuje na potrebu za zajedništvom. Čovjek nije stvoren da bude sam. Zar nije to Bog rekao, čak i prije pada u grijeh (Postanak 2,18)? Koliko se onda više, nakon čovjekovog pada, trebamo nalaziti s našom braćom i sestrama u Kristu na druženje i molitvu.
Jasno, to su prepoznali i sveti iz prve Crkve (Djela 2,42-47) koji „bijahu postojani“ u naučavanju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi – svim korporativnim aktivnostima koje su pružale priliku za oštrenje jedni drugih. Rezultat je bio da su bili ispunjeni strahom, a kad su se sastajali, slavili su Boga za milost koju su našli jedni s drugima.
“Željezo se željezom oštri” – dvije poante izreke
Postoje dvije poante u vezi navedene izreke. Prvo, kad se dvoje ljudi sastaju u ime Gospodnje, uvijek je zajamčen blagoslov. To je sredstvo milosti koje je sam Gospodin obećao – gdje su dvojica ili više njih sabrani u Njegovo ime, ondje je i On među njima (Matej 18,20).
Također vidimo slično značenje u Malahiji u vezi onih koji su se bojali Gospodina i razgovarali jedni s drugima, i Gospodin ih je slušao i čuo (Malahija 3,16). Kada oštrimo jedan drugoga u kršćanskom zajedništvu, Gospodin zadovoljno sluša s neba. Ni jednu riječ o Njemu koja mu donosi slavu ne propušta.
Miris božanskog jedinstva najbolje se osjeti u odnosu Davida i Jonatana, Šaulovog sina. Kada je Šaul progonio Davida, Jonatan je potražio Davida „te ukrijepi u Bogu ruke njegove“ (1. Samuelova 23,16 VB), što nas dovodi do naše druge poante. Oštrenje željeza željezom je prilika da se ispuni Kristov zakon. Apostol Pavao kaže da trebamo nositi i dijeliti terete s kojima se svakodnevno suočavamo, oplakivati osobni grijeh, savjetovati kako je najbolje pokajati se i radovati se u pobjedi. To je isti „kraljevski zakon“ koji se spominje u Jakovljevoj 2,8, gdje nas se potiče da ljubimo jedni druge.
Pazimo jedni na druge
Vratimo li se na analogiju, ako je nož tup, i dalje je nož, ali manje učinkovit, manje koristan. Neka se stoga potičemo da više vremena provodimo zajedno, ohrabrujemo se, molimo, opominjemo, dijelimo Božju Riječ, molimo putem Božje Riječi, te molimo za potrebe naše lokalne crkve, da postanemo oštriji u službi koju nam je svakome od nas Gospodin dodijelio. Prečesto je ono što prolazi kao zajedništvo u današnjoj crkvi usmjerenost na hranu i zabavu, a ne na oštrenje jedni drugih Božjom Riječju.
Konačno, nož koji je naoštren također će sjajiti, jer je sva tupost istjerana na površinu. Isto tako ćemo i mi bolje sjajiti za našeg Gospodina ukoliko dosljedno činimo ono što smo iznad naveli, sve ono što će nas ujediniti u harmoniji. „Gle, kako je dobro i kako je milo kad braća žive zajedno“ (Psalam 133,1 VB). Stoga, kao što autor poslanice Hebrejima kaže: „I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela, da ne propuštamo svojega sastanka, kako je nekima običaj, nego se hrabrimo, i toliko više koliko vidite da se bliži Dan“ (Hebrejima 10,24-25 VB).
