Je li u redu ako kršćanin kaže: “Želim umrijeti i biti u raju?” Postoji li situacija kada je želja za smrću grijeh? Što Biblija kaže o tome?
Mnogi ljudi doživjet će vrijeme u životu kada smrt izgleda vrlo privlačno. Bilo zbog tjelesne boli, neke bolesti, emocionalne borbe i raznih problema, lako je postati frustriran ovim životom i poželjeti nešto drugačije.
Želim umrijeti i biti u raju: Kakvu perspektivu nam daje Biblija o tome?
Apostol Pavao je bio iskreni vjernik i znao je da ga nakon ovog života očekuje vječni život na nebu. Dok je bio u pritvoru u Rimu, Pavao je napisao:
“Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama.” (Filipljanima 1, 21-26)
Ovaj je život trebao živjeti za Krista. Dok Bog nije htio da umre, Pavao je shvaćao da je bolje ostati i živjeti Božju volju da služi drugima.
Pavlove riječi mogu biti korisne kao podsjetnik kada netko misli ili osjeća da želi umrijeti. Život na zemlji ima Bogom određenu svrhu.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. (Psalam 139, 16)
Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. (Efežanima 2, 10)
Naš život na zemlji značajan je za Boga i On ima planove za nas, čak i kada možda ne razumijemo. Rimljanima 5, 3-5 potiče: “I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!”
Kada je grijeh željeti umrijeti?
Biblija nudi oprez u nekim slučajevima kada ljudi žele umrijeti. Važan primjer nalazimo u Joninom životu. U Joni 4 sjedio je izvan grada čekajući Božji sud nad stanovnicima Ninive. Kada se to nije dogodilo, Jona se uznemirio i htio je umrijeti. Bog je tada osigurao bršljan za hlad, no on je ubrzo uvenuo. Jona se toliko uznemirio da je, opet, rekao da bi bilo bolje da umre. Bog je odgovorio: “Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!”
Jona je više brinuo za svoj osobni komfor nego za spašavanje života tisuća ljudi. Bog nije bio zadovoljan takvim stavom i izazvao je Jonu zbog toga.
Grijeh je željeti umrijeti da bismo pobjegli od onoga što je Bog dopustio da iskusimo. Iz Božje perspektive, kada patimo, sa sigurnošću znamo da Bog to koristi za naše, ali i za dobro drugih. Razlog zašto patimo nije samo da se približimo Bogu, već da na svom putu upoznamo druge koji trebaju usred svoje patnje učiti o Isusu. Također, kroz patnju prirodno postajemo suosjećajniji prema drugima kada prolaze kroz teška vremena.
Naš je svijet narušen utjecajem grijeha i, ako smo u Kristu, znamo da nas čeka nešto daleko bolje. Čeznemo za Božjim konačnim otkupljenjem naših života. Kada dođemo u situaciju u kojoj želimo umrijeti, to je dobar razlog da preispitamo svoja srca i potvrdimo svoju vjeru u Isusa. Ako želimo umrijeti iz sebičnih razloga, trebali bismo se pokajati i tražiti od Boga da promijeni naša srca.
