Kristy je bila na smrt preplašena kada su ona i njezina dvije i pol godine stara kći Alley zapeli u autu koji je tonuo pod vodom.
Dok je voda ulazila kroz otvore, a svaki pokušaj bijega propao, jedino što je preostalo bila je molitva. Kristy je očajno zavapila jedinomu koji ih može spasiti, Bogu. I tada se dogodilo nešto nevjerojatno!
Zatočeni u autu koji tone
Prije nego se našla u takvoj opasnoj situaciji Kristy je normalno vozila kroz državu Mississippi. Razgovarala je na mobitel sa suprugom kada je ispred njih iskočio jelen.
U tom je području nedavno palo mnogo kiše a ceste su bile mokre i blatnjave. Zbog naglog kočenja izgubila je kontrolu i njezin je auto odletio u obližnji potok.
Dok je bujica nosila auto nizvodno kroz pukotine je počela ulaziti voda. Bili su zatočeni u auto koji tone i majka je znala da se ona i kći moraju brzo izvući.
„Pokušala sam razbiti prozor auta, ali nisam uspjela. Udarala sam i rukama i nogama, molila sam i preklinjala Boga, ‘Ti si jedini koji nas može spasiti’“ rekla je.
A kao što nam Psalam 145, 18 govori, Gospodin je blizu onih koji ga zovu.
Taman nakon što je molitva izašla iz njezinih usta, Kristy kaže da se suvozačevo staklo spustilo. Ali opasnost nije prestala.
„Ostalo nam je par centimetara zraka a jedna mi je noga virila kroz prozor i rekla sam ‘Alley, dušo, morat ćeš držati dah. Morat ćemo plivati.’ Vidjela sam njezin izraz lica i bila je jako uplašena, a ja sam pomislila ‘Bože, moraš nešto učiniti’ dok nas je struja nosila“, rekla je.
Bog je, zapravo, već bio na djelu. Dok se Kristy držala svoje kćeri ušli su u zavoj potoka i udarili stablo. Kristy je omotala noge oko stabla i Alley je postavila visoko na svoja prsa kako bi djevojčica bila izvan vode.
Stiže poseban anđeo
U međuvremenu je voda odnijela Kristyn auto tako da se nije mogao vidjeti s ulice, ali Bog se pobrinuo da ga vidi jedna dobra Samaritanka. Nazvala je hitnu pomoć i čekala na cesti. Kada je stigla pomoć, iako se auto izgubio iz vidokruga, dobročiniteljica je mogla pokazati gdje je auto otplutao.
Policajac Shane Gibson stigao je na mjesto nesreće i pregledao potok za nestalim osobama i autom. Kada je stigao do obale ugledao je vozilo. Bez imalo premišljanja hrabro je uskočio u ledenu vodu jer je čuo Kristy kako viče „U pomoć, utapamo se!“
„Nisam razmišljao. Možda zvuči glupo, ali kada čujete ženu kako viče da se utapaju a vi gledate auto u vodi, ne razmišljate, nego uskačete“, rekao je hrabri policajac.
Kada je došao do vozila policajac Gibson je pokušao pronaći izvor vike. Ubrzo je shvatio da krikovi ne dolaze iz auta koji je sada gotovo u potpunosti potonuo. Pogledao je oko sebe i ugledao roza odjeću, odmah u zavoju potoka. Policajac se, bez brige za vlastitu sigurnost, odgurnuo od auta i pustio da ga nosi struja.
„Približavao sam im se i onda sam zaronio. Kada mi je izvirila glava ugledao sam bebu, a njezine su oči bile ogromne, ne znam zašto ali rekao sam ‘Bok mišu’“, izjavio je.
Čudesno spašavanje
U tom su trenutku njegovi udovi zbog hladne vode toliko utrnuli da je vidio svoju ruku kako drži djevojčicu, ali ju nije osjećao. To je bila strašna pomisao s obzirom da su majka i dijete u vodi duže od njega. Znao je da mora brzo reagirati.
Policajac je prvo djevojčicu odveo do obale, a zatim se vratio po Kristy. Na sreću, tada je došla i pomoć, policajac Willie Roberson.
„On je krupan tip, ima tri metra visine i čuo sam ga kako poziva preko radija, kako trči kroz grmlje prema meni. Nisam ga vidio ali sam vidio kako se drveće trese gdje on trči, kao veliki dinosaurus koji juriša. Bilo mi je olakšanje kada sam ga vidio“, rekao je Gibson.
Zahvalni Bogu
Zahvaljujući božanskoj intervenciji i hrabrosti policajaca, majka i dijete su zdravi i u komadu. Osim hladnoće i vlage, čudesno su prošli bez ozljeda. Kristy je na to rekla: „Samo sam plakala, držala sam Alley i grlila ga, i samo sam plakala i molila i zahvaljivala Bogu što sam tamo. Znam da je Shane definitivno jedan anđeo sa značkom.“
Ali policajac Shane Gibson je inzistirao da je mama zaslužila jednaku dozu pohvale te rekao: „Izbavila je svoje dijete iz auta, kroz taj prozor, i držala ga dok je jurila 70 km/g strujom potoka. Uspjela je zgrabiti stablo i držala se za njega jednom rukom, a dijete drugom. Ako želite heroja, to je mama. Ta je žena žilava.“
Zasigurno, i Kristy, i policajac Gibson i dobra Samaritanka koja je pozvala pomoć zaslužuju pohvalu za svoja djela, ali Kristy je podsjetila sve tko je zapravo zaslužan za ovo nevjerojatno spašavanje: „Pouka je priče da Bog daje prilike da mu se približite, Njemu i svojoj obitelji. On nas podučava ‘Osloni se na mene u teškim trenucima’.“
Kristy kaže kako je iskustvo samo osnažilo njezinu vjeru i kaže kako zna da je to bio jedan takav težak trenutak: „Jedina stvar koju mogu napraviti je to predati Bogu. ‘Ovo je tvoje, ovo mi trebaš napraviti, povjeravam ti ovo, vjerujem da ćeš mi spasiti život’. I tako je i bilo.“
„A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.“ (Psalam 55, 17)
