Sati je 2:30 ujutro, a imam prebukiran dan ispred sebe. Zašto sam onda još budna? Bol u zglobovima opet mi oduzima ono najbolje i čini san nemogućim. Patim od mnogobrojnih kroničnih bolesti, uključujući i degenerativni oblik artritisa zvani ankilozantni spondilitis. Zbog svoje dijagnoze provela sam mnoge besane noći pokušavajući pronaći položaj koji bi mogao dati mojoj kralježnici neko olakšanje bar dok ne zaspim. Iako sam sretna što sam pronašla lijekove koji su mi uvelike pomogli, kronična bol mi je postala stalni suputnik.
Lako se usredotočiti na negativne aspekte kronične boli; ponekad kao da postoje samo negativni aspekti kronične boli. Konstantna je i sveobuhvatna. Ponekad jedino o čemu mogu razmišljati. Ipak, usred neizmjerne negativne stvarnosti življenja s takvom boli, čvrsto držim jednu pozitivnu istinu o svojoj boli. Ovaj pozitivan stav došao mi je jednu noć iz dubine moje bolesti.
Misteriozna bolest
Kad sam bila na drugoj godini fakulteta, odjednom sam postala misteriozno bolesna. Početak bolesti je kulminirao nakon jedne i pol godine tihe patnje kroz duboku depresiju. Nisam znala kako potražiti pomoć, pa sam ju predugo potiskivala. Moje se tijelo više nije moglo nositi sa stalnim stanjem mentalnog i emocionalnog stresa.
PROČITAJTE: 7 stvari koje nas Bog uči kroz naše najbolnije trenutke
Fizički slom započeo je upalom u mom oku. Tjedan dana kasnije počela sam povraćati. Nisam mogla zadržati hranu pet tjedana. U roku od tih pet tjedana dijagnosticiran mi je artritis. Premda je prvenstveno ciljao na moju kralježnicu, u roku od dva tjedna od te dijagnoze osjećala sam kako bol prelazi na svaki zglob u mom tijelu.
U početku se nije znalo je li povraćanje povezano s artritisom. Bila sam misteriozna svakom od brojnih liječnika koje sam viđala. Svakim danom bila sam sve slabija i mršavija. Nikakva količina testiranja i postupaka nisu otkrila niti najmanji trag što je krivo s mojim tijelom. Nakon prvih pet tjedana povraćanja mogla sam zadržati nešto hrane, ali poboljšanje je bilo minimalno. Također je trebalo nekoliko mjeseci da započnem s liječenjem artritisa. Između pothranjenosti i bolova od artritisa nisam mogla hodati velike udaljenosti. Često bih izgubila svijest na kratkoj relaciji od mog kreveta do kupaonice. Gubila sam se.
Ljuta na Boga
Mjesec ili dva nakon napada, ležala sam na podu kupaonice usred noći. Povraćala sam cijelu noć i bila preslaba čak i da se vratim natrag u krevet. Kao da su mi leđa gorjela – bila je to najgora upala u svakom pojedinačnom kralješku. Nakon što sam neko vrijeme ležala na podu kupaonice, imala sam silan razgovor s Bogom. Pogledala sam unazad na moju bijednu, crnu, depresivnu godinu i pol i shvatila da sam duboko ljuta na njega. Bila je to emocija koju nisam nikad prije izrazila.
Bila sam ljuta jer je izazvao mnoge bolne situacije u mom životu, a nisam mogla razumjeti što radi. Svaki plan koji sam imala za svoju budućnost bio je prekinut jednim udarcem. Osjećala sam se kao da tražim vodu usred ogromnog, mračnog oceana. Tim gore, pokušavala sam pomiriti loše stvari koje su se dogodile u mom životu sa slikom Boga koji je dobar i pun ljubavi kako su me oduvijek učili. Činilo se da od slijeđenja njega dolazi samo bol. Osjećala sam se duboko usamljeno otkad sam odselila iz svog rodnog grada; osjećala sam se još usamljenije zarobljena kod kuće svaki dan, ne mogavši objasniti svojim prijateljima što se događa sa mnom. I bila sam očajna za odgovorima koje mi liječnici nisu mogli dati.
PROČITAJTE: Bog zna bolje od vas: Nada za neispunjene, preusmjerene i odgođene planove
Zato sam ležala na podu kupaonice, paralizirana fizičkom i emocionalnom boli i vapila Bogu. Plakala i jecala. Optuživala ga da je prouzročio moju bol i na kraju ostala bez svega. Bez suza, bez riječi, samo slomljeno tijelo na podu kupaonice. Bio je njegov red da govori.
Zamišljajući ga
Gledanjem po vjeri vidjela sam Krista na križu. Boga koji u ljudskom tijelu preuzima tjelesnu bol mnogo veću od moje. Trnje na njegovoj glavi, krv koja mu kapa niz lice, čavli u rukama i nogama, ljubav na licu. Osjećala sam njegovu bol u vlastitom tijelu, a vatra se u mojoj kralježnici pojačavala dok sam ga gledala. Ali također sam osjećala kako me drži poput djeteta.
Znala sam u svom srcu u tom trenutku da me ništa ne može odvojiti od ljubavi Božje u Kristu Isusu (Rim 8,39). Bila sam potpuno preplavljena spoznajom da moj Bog ne samo da zna što nije u redu s mojim tijelom, iako nijedan ljudski liječnik ne zna, on također poznaje moju fizičku bol prisnije nego bilo tko drugi ikada. Usamljenost, patnja i frustracija bez odgovora u trenutku su oduzeti. Osjećala sam kako se fizički teret podiže iz mog tijela i srca.
Do tog trenutka nikada nisam razumjela važnost Kristove smrti na križu kroz detalje svog svakodnevnog života, boli i radosti. Samo u svjetlu križa mogla sam shvatiti smisao vlastite patnje. Ovaj podsjetnik je pozitivan rezultat moje boli. U trenucima kada se osjećam nadvladano, sjetim se Kalvarije. Zahvaljujem Bogu za dragocjeni dar spasenja, jer sam na nekoj (maloj) razini počela razumijevati cijenu svog spasenja.
Kronična bol je stalni podsjetnik da moj život nije moj; već skupocjeno plaćen.
Autorica: Kirsten Ryken; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegospelcoalition.org
