“Raj je bajka za osobe koje se boje mraka.” – Stephen Hawking
Ja se bojim mraka.
Ako govorimo o beskrajnoj tami, u kojoj nema nimalo svjetla, ni nade, i ništa osim ništavila, tko se među nama ne bi uspaničio na ovakvu pomisao?
Očekujem da ljudi poput gospodina Hawkinga jednostavno smatraju pojam raja previše dobrim kako bi bio istinit, pa zaključuju da je raj proizvod čovjekove težnje blagostanja u nebu.
A ipak, postoje čvrsti razlozi za ljude da povjeruju u koncept nebeskog doma nakon ovog zemaljskog života. Evo nekoliko onih koji meni dosta znače. Ni pod kojim slučajem se ovaj život ne završava ovdje na zemlji. To je jednostavno moje mišljenje o temi.
Prvi razlog. Isus je vjerovao u raj. U stvari, tvrdio je da je stanovnik raja.
Gospodin je rekao Nikodemu: “Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.” (Ivan 3,13) Nitko ne poznaje dom kao onaj koji u njemu živi.
Isus je rekao umirućem lopovu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Luka 23,43) Dakle, kamo god idemo kada umremo, činjenica je da idemo i u raj.
Istina, ostavio nam je na tisuće neodgovorenih pitanja u vezi ove teme, ali ono što nam je rekao je zlata vrijedno. Primjerice, kada se vrati, mrtvi u Kristu će ga pratiti (1. Solunjanima 4,14). Čini se da je naša krajnja destinacija drugačija od početne, od kojih je sredina “raj”, ali nemamo problema da detalje ostavimo u Njegove ruke. Nakon svega, možemo vjerovati Onome koji je umro za nas.
Drugi razlog. Pismo nas stalno uči o postojanju raja.
Ne smijemo dozvoliti da ljudi govore kako Stari zavjet ne spominje nebo. “U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.” (Psalam 23,6), rekao je David u svima omiljenom psalmu. Ili ovaj: “A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.” (Psalam 17,15)
Job je rekao: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.”
Ne moramo se priklonita onima koji kažu kako je jedini način da razumijemo takve stihove uči u um onoga ko je rekao ove riječi originalno, kao da su odlučujuće i autoritativne. Petar je rekao da su proroci rekli više nego što su razumjeli, a čak ni anđeli ne mogu shvatiti neke od ovih stvari. (1 Petrova 1,12).
Treći razlog. Vjerujem u Nebo jer vjerujem u Zemlju. Toliko je predivna. Ne postoji nijedna takva u svemiru.
Pretpostavimo da smo živjeli u nekom udaljenom svijetu i da sve što znamo su planete koje smo vidjeli – puste, stjenovite planete koje se tope danju, a hlade noću, one koje su prekrivene kiselim oblacima ili neprestanim uraganima – i ako bi nam netko rekao o zemlji, o njenoj stabilnosti, atmosferi i predivnim pejzažima i o tisućama drugih zadovoljstava, teško bismo povjerovali u nju.
A opet, ona je ovdje. Mi smo stanovnici ovog predivnog planeta.
Shvaćamo Zemlju olako jer je ona sve što znamo. Ali ona je zaista dragulj svemira.
Četvrti razlog. Mora postojati raj kako bi iskupio sav ovozemaljski pakao koji Božji vjernici ponekad trpe radi Isusova imena.
Neki od nas koji su “nošeni u nebo cvjetnim krevetima od ruže”, da iskoristim nezaboravnu sliku Isaca Wattsa, nemaju puno pojma koliko su neki platili svoju odanost Isusu Kristu kroz stoljeća. Mnogi žive pod opasnim režimima u današnjem dobu, kažnjavani zato što su se samo okupili u nečijoj dnevnoj sobi da obožavaju ili daju prijatelju Bibliju. U kušnji sam reći: “Bog im mnogo duguje”, ali ne želim biti drzak ili da hulim.
“Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskaz njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima” je način na koji se u Hebrejima 6,10 to prikazalo. Ako Bog ne bi nagradio vjernost svojih najodanijih, bio bi grijeh s Njegove strane.
Nakon svega, “Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave.” (2. Korinćanima 4,17)
Peti razlog. Svaka gusjenica / leptir svjedoči o našoj nebeskoj budućnosti.
Pretpostavimo da bismo mogli obavijestiti gusjenicu koja puže preko lista o njenoj slavnoj budućnosti koja joj predstoji. Bi li to ponizno stvorenje vjerovalo kako će jednog dana imati predivna krila i da će letjeti tamo-amo po nebu? Pa zašto nam je onda toliko teško povjerovati u sudbinu koju je Bog za nas isplanirao i obećao?
Šesti razlog. Vjerujem u raj jer je alternativa očaj.
“Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.” Psalam 27,13 (Bio bih očajan da nisam povjerovao kako ću vidjeti dobra Jahvina u zemlji živih – parafrazirano). Ovaj svijet, uzgred, nije zemlja živih, već zemlja umirućih. “Zemlja živih” je preko sljedećeg brda, dolazi odmah nakon našeg posljednjeg daha ovdje na zemlji.
Isus je rekao: “Vi ćete živjeti, jer ja živim.”
Tko među nama nije bio tužan na pomisao da nikad više nećemo vidjeti dragocjenu osobu, nakon što odlazimo s groblja. Alternativa vjere je očaj.
Sedmi razlog. Vjerujem u raj jer su neke od najvećih osoba ikada vjerovale u raj.
Jim i Elisabeth Elliot. Corrie Ten Boom. Billy Graham. Moja majka. Moja baka. Marguerite Briscoe. Maybelle Montgomery.
Osmi razlog. Vjerujem u Raj jer vjerujem u pakao.
Mora postojati pakao. U suprotnom, svi Hitleri i Staljini bi lako izbjegli kaznu. Nakon ubijanja na milijune, platili su svoja nedjela svojom smrću? Ne bih rekao. Smrt takvih zlikovaca ne bi ni mogla započeti otplatu za bezbrojne smrti za koje su odgovorni. Mora biti pakla, ili ne bi bilo pravde u svemiru.
I vjerujem u pravdu. Zato vjerujem u Raj.
Deveti razlog. Vjerujem u raj je jer je on veliki podstrek za odgovoran i suosjećajan život.
Skeptici će govoriti površne izreke za one koji vjeruju u raj, kako za nas ovaj svijet nije bitan, i da je unapređivanje života na zemlji isto kao sređivanje stolica na Titanicu. Oni koji tako govore griješe, njihovo mišljenje nije biblijsko, a njihovo učenje vodi na krivi put. Imamo velike odgovornosti u ovom životu, a to nije samo natjerati ljude da izgovore “molitvu pokajanja” kako bi mogli ući u raj. Naređeno nam je da stvaramo učenike, što je puno teže.
“Nebo je nebo Jahvino”, kaže Psalam 115,16, “a zemlju dade sinovima čovječjim.” Mi smo upravitelji ovog planeta, i odgovaramo za zemlju Njemu. Usuđujem se reći da oni koji rade kako bi osigurali planetu čist zrak i vodu također rade djelo Gospodnje na njihov način.
Deseti razlog. Vjerujem u raj zbog mnoštva razloga koje ću tek otkriti.
Postoji još puno toga.
Kao što su neki rekli, mi smo “predodređeni da a vjerujemo u Boga, i u raj. Spremno to prijvaćam i vidim Božji otisak na stvorenju. Bog, koji nas je načinio, stvorio nas je s čežnjom za sebe, te zadovoljstvom koje se ne može ispuniti ni u čemu manjem.
Kada dođemo u raj, konačno ćemo biti zadovoljeni, ali ne do tada. “A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.” (Psalam 17,15)
“Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)
Da nije ovako, rekao bih vam.
Isus je rekao ovo. Ja mu vjerujem.
Odabirem vjerovati.
Autor: Joec McKeever; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
