Zašto više nitko od nas ne moli kako bi trebao? Znamo da nas Bog želi utješiti i pomoći nam. Znamo da sva naša bremena mogu biti oduzeta kad smo nasamo s njim. Duboko u nama postoji nešto što nas neprestano poziva na molitvu.
To je glas Duha Svetog koji govori: “Dođi!” Dođite na vodu koja gasi tu žeđ duše! Dođite Ocu koji suosjeća sa svojom djecom. Dođite Gospodinu života koji obećava oprostiti svaki počinjeni grijeh. Dođite Onom koji vas odbija osuditi i ostaviti ili se sakriti od vas.
Bog se ne skriva od nas kad sagriješimo. Nikada! To nam samo naš strah osuđuje srce. Kad su Adam i Eva sagriješili, Bog se nije sakrio u vrtu. On im je ponovno došao pozivajući ih i čeznući za njihovim zajedništvom i ljubavlju.
Mi se sami skrivamo radi krivnje i osude. I ne možemo ni zamisliti da bi nas Bog još uvijek ljubio kad smo tako neposlušni i nezahvalni.
Dođite hrabro do njegova prijestolja, čak i kad ste sagriješili ili iznevjerili. On odmah oprašta onima koji se kaju sa svetom žalošću. Ne morate provoditi sate i dane u grizodušju i krivnji. Ne morate zaraditi za svoj put natrag do njegove blagonaklonosti. Ne morate se praviti da ste žalosni ili glumiti suze.
Pođite Ocu, savijete svoja koljena, otvorite srce i isplačite svoju agoniju i bol. Recite mu sve o svojim padovima i o svojim borbama. Recite mu o svojoj samoći, strahu i promašajima.
Autor: David Wilkerson
