Zašto trebamo obilježavati advent? Iako nije spomenut kao blagdan u Svetom pismu, postoje korisni razlozi zbog kojih bi ga trebali obilježavati.
Odrastao sam u kršćanskoj denominaciji koja nije slavila advent. Prije nego što bi ostaci purice nestali iz hladnjaka, uvelike smo bili u božićnom raspoloženju do 25. prosinca.
Bio sam u dvadesetim kada sam upoznao tradiciju adventa i, iskreno, nije mi se odmah svidjela. Koja je vrijednost četverotjedne čežnje i iščekivanja? Djeluje tako kontradiktorno predstojećoj atmosferi slavljenja i veselog sjaja u trgovačkim centrima.
Ali vremenom sam zavolio advent. Iako nije spomenut kao obvezni blagdan u Pismu, postoje korisni razlozi zbog kojih bi trebali razmotriti da uvrstite advent u vaš blagdanski ritam. Slijede sedam potencijalnih dobrobiti od slavljenja adventa.
1. Advent nas podsjeća da nismo središte Božjega plana.
Advent je sjajna prilika za podsjećanje da Bog ima veći plan za povijest od vas i vaših bližnji. Nakon naglaska na davanje poklona i sentimentalnosti koja karakterizira naš kulturni blagdan, težimo usredotočiti se na naš uži krug prijatelja. Dakle, u sredini vremena koje može suziti naš pogled, advent nas podsjeća da vratimo pogled na veći vidokrug Božje svrhe za povijest.
Prije stvaranje svijeta, Bog je napisao knjigu “života zaklanog Jaganjca” (Otkrivenje 13,8), priču čiji je vrhunac brak između Janjeta i njegove Nevjeste (Otkrivenje 19,7). Kakvo je čudo što smo spektakularno uključeni u ovaj veliki plan, ali nismo individualno glavni likovi ove priče.
Iščekivanje u adventu, stavlja naš pogled na mnogo veću priču od naših sentimentalnih božićnih sklonosti.
2. Advent nas podsjeća na generacije svetaca koje su čeznule za Mesijom.
Ne tako odavno, bio je luksuz čekati samo dva dana na isporuku online kupnje. Sada kupljen predmet možete dobiti za nekoliko sati. Imaju li suvremeni ljudi uopće mogućnost čežnje, iščekivanja i čekanja?
Advent nam pruža priliku da zamislimo dugo-očekivanog Mesiju, čiji je dolazak u Betlehem bio obećan tisućama godina ranije (Ivan 8,56; Hebrejima 11,13). Generacije svetih su imale obećanje od Boga iz Pisma i skupine ljudi koji su pojačavali njihovu čežnju za Onim koji dolazi.
Dok zamišljamo sebe u ovoj vrsti iščekivanja, počinjemo uviđati kako je Isus očekivao da Njegovi učenici vide proročanstva o Njegovoj službi u cijelom kanonu Pisma (Luka 24,27.44), a ne samo u nekoliko odvojenih proročanstava. Sa ovakvom vrstom čežnje, stranice hebrejske Biblije šušte o Isusu od Postanka do Otkrivenja.
VIDI OVO: Adventski vijenac: Kako je nastao i što simbolizira?
3. Advent nas povezuje sa stoljetnom crkvenom tradicijom.
Crkvena povijest nije naš krajnji autoritet kao Pismo, ali nismo prva generacija koja teži životu vjernom Božjoj Riječi. Bili bi naivni da slijepo odbacimo djela koja su donijela plod za tako mnogo stanovnika Božjeg kraljevstva.
Trebali bi se sjećati naših vođa i razmišljati o ishodu njihovih života (Hebrejima 13,7), a proslavljanje adventa je prilika da živimo vjeru mnogih odanih vođa koji su živjeli prije nas. Možemo izbjeći ono što je C. S. Lewis nazvao “kronološkim snobizmom” ako dopustimo da nam glasovi prošlih svetaca dodaju u mudrost u naš kontekst.
4. Advent donosi sporost usred pohmanitalog vremena
Božićni blagdani, posebno na Zapadu, izgledaju kao da vode u ludilo. Crni petak ne ostaje u 24-satnom okviru, čak i ako izvještaju pokazuju stampedo kupaca u trgovinama. Studenti su zauzeti učenjem za ispite, roditelji su zauzeti kupovinom za djecu, obitelji su zauzeti posjećujući rođake – čak se i društveni kalendari neudobno gurkaju tijekom prosinca.
Advent pruža priliku da usporimo korak, ili da čak na trenutak zastanemo. Sjetite se Božje promišljenosti. On je ispunio svoje obećanje “kada dođe punina vremena” (Galaćanima 4,4). Bilo dnevnim čitanjem, paljenjem svijeća, ili drugim adventskim tradicijama, mi odlučujemo da pauziramo i razmišljamo u vremenu u kojem bi se razmišljanje utopilo – i budemo mirni.
5. Advent nas uči strpljenju.
Strpljenje je plod Božjega Duha (Galaćanima 5,22). Ali iako je to Njegovo djelo, možemo tražiti sredstva kojim bi Duh Sveti stvarao strpljenje u našim srcima.
Dok slavimo advent, Bog može uzgajati strpljivost u našim srcima pokazujući nam koliko je strpljiv, a ne spor (2. Petrova 3,9). Prisjećanjem na Kristov prvi dolazak, vidimo Božju milost. Nije požurio uništiti svoje neprijatelje i pokazati trijumf svog Kraljevstva – iako će to biti slavno.
Svaki trenutak Božjega strpljenja je prilika za pokajanje onima koji bi inače bili uništeni pri Njegovom drugom dolasku (Rimljanima 2,4). Tijekom adventa promatramo strpljenje Isusa, i tim promatranjem se preobražavamo u Njegovu sliku po Božjem Duhu (2. Korinćanima 3,18).
6. Advent prikazuje rijedak dragulj kršćanskog nezadovoljstva.
Puritanski pisac Jeremiah Burroughs je napisao Rijedak dragulj kršćanskog zadovoljstva. I zaista je važno njegovati ovaj rijedak dragulj, posebno u pogledu masovne teorije zavjere reklama koje su dizajnirane da to zadovoljstvo od vas ukradu. Ali ne bi sve nezadovoljstvo trebalo biti isključeno.
Iako je kršćansko zadovoljstvo rijetko u ogromnom moru nezadovoljnih ljudi, očito kršćansko nezadovoljstvo može biti još rjeđe. Kako bi inače plod Duha bio uzdisanje u sebi (Rimljanima 8,23)? Što činimo s dušama mučenika koji pred oltarom Božjim vape: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima? “(Otkrivenje 6,10) Ne moramo dugo tražiti kako bismo našli razloge da rastemo u pravednom nezadovoljstvu grijehom pokvarenog svijeta oko nas te zavapimo svetom žalošću.
Advent ujedinjuje ovo u kršćanskom kalendaru, dok se sjećamo sličnih vapaja pred prvi Kristov dolazak te se pridružujemo vapajima za Njegovim drugim dolaskom.
7. Advent jača pouzdanje u Božja obećanja.
Na kraju, najbolja primjena ovog vremena učestalog i namjernog prisjećanja i iščekivanja nas upućuje ka slavnom Drugom Dolasku Kralja Isusa.
Dok razmišljamo o Božjoj vjernosti Njegovih prošlih obećanja, postajemo sigurniji u obećanja čije ispunjenje čekamo. Isus je rekao da dolazi uskoro (Otkrivenje 22,12), i iako naše shvaćanje skorog može biti drugačije od Gospodnjega, Duh SVeti jača našu vjeru podsjećanjem na točnost Božje vjernosti svetima u prošlim vremenima. Uvjerenje u drugi Kristov dolazak motivira misije (Matej 24,14), omogućuje kršćansko zajedništvo i zajedničko ohrabrenje (Hebrejima 10,25), te osposobljava nas za radosnu patnju (Hebrejima 10,34).
Zato, ako ste kao ja, i niste odrastali u tradiciji proslavljanja adventa u vašoj obitelji ili crkvi, razmotrite o dobrobitima koje bi dodali vašem kršćanskom životu u posebnoj pripremi tijekom adventa za proslavu Božića. Pridružimo glasove generacijama svetih u prošlosti i sadašnjosti, govoreći ”O dođi, O dođi, Emanuele”.
Autor: Ryan Shelton; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
