Prije nego što počnemo postiti, moramo imati Bogocentričnu svrhu. Čak i ako damo sve od sebe, niti zaslužujemo ono što želimo, niti možemo prisiliti Boga da to učini.
Sveto pismo daje mnoge razloge zbog kojih se može postiti. Ja sam ih podijelio u nekoliko glavnih kategorija. Kada god postimo za očekivati je da imamo berem jedan od ovih razloga – ciljeva.
Zapazit ćete da ni jedan razlog zašto postiti nije da se zadobije Božja naklonost. Post se ne može upotrijebiti kao sredstvo kako bi se Bog imresionirao te se zadobila njegova ljubav. Mi smo prihvaćeni od Boga kroz djelo Isusa Krista, ne kroz naša djela. Post neće imati za nas neku vrijednost, sve dok ne dođemo Bogu, kroz pokajanje u vjeri (Efežanima 2, 1-10; Titu 3, 5-7).
- Kako bi se osnažila molitva
Postoji nešto u postu što izoštri oštricu molitve, zastupanje i molbe Bogu postanu energičnije.
Kada je Ezra trebao voditi skupinu izgnanika natrag u Jeruzalem, odredio je i pozvao na post iz razloga da narod traži od Boga osigurani put. Trebali su proči stotine kilometara, gdje su bile mnoge opasnosti, bez vojne pratnje. Zato su molili: “Zato postismo i molismo se Bogu svome, i on nas usliša” (Ezra 8,23).
Najvažniji utjecaj ove duhovne discipline je kako ona utječe na molitvu. Biblija ne uči da je post neka vrsta duhovne gladi ili da se od Boga nešto iznudi. Ako tražimo od Boga nešto izvan njegove volje, post tu ništa ne mijenja, Bog neće promijeniti svoje mišljenje. Moliti i postiti protiv volje Božje je uzalud. Zapazimo kako je u Bibliji post uvijek povezan s molitvom.
Nehemija (1, 4) “postih i molih se pred Bogom nebesa.” Daniel (Daniel 9,3), posvetio se da traži Boga “molitvama i posteći.” Preko proroka Joela, Izraelu je rečeno, »Al’ i sada« – riječ je Jahvina – »vratite se k meni svim srcem svojim posteć’, plačuć’ i kukajuć’.« (Joel 2,12). Tek poslije molitve i posta, crkva u Antiohiji je položila ruke na Barnabu i Savla iz Tarza te ih poslala na prvo misionarsko putovanje (Djela 13,3).
- Kako bi se tražilo Božje vodstvo
Biblija naglašava post kao način da se jasnije pozna volja Božja. U knjizi Sudaca jedanaest plemena Izraelovih se spremalo u rat protiv plemena Benjamina. Oni su se prvo molili – tražili Boga, prije bitke. Ali, iako su bili brojniji od Benjaminovog plemena (15 naspram 1), izgubili su bitku i dvadeset dvije tisuće ljudi. Onda su postili i molili Bogu i on mi je rekao, “idite sutra dat ću ih u vaše ruke” (st. 28).
Prema Djelima 14,23, prije nego su Pavao i Barnaba postavili starješine u crkvama koje su osnovali, oni su prvo molili i postili da bi primili vodstvo od Boga.
Post ne jamči da će se dobiti jasno vodstvo od Boga. Post će da nas učini osjetljivima prema onome koji nas voli i vodi.
- Kako bi izrazili žalost
Tri od četiri navoda iz Biblije o postu su spojena s osjećajem žalosti. Kako se spominje u Sucima 20,26, Izraelci su molili i postili pred Bogom ne samo da bi tražili njegovo vodstvo, već kako bi izrazili žalost za četrdeset tisuća braće, koje su izgubili u bitci. Kada je kralj Šaul poginuo od Filistejaca, ljudi Jabeš Gileada su “postili sedam dana” nakon njegovog pogreba (1. Samuelova 31,13). Kada je David s svojim ljudima čuo ovu vijest, oni si razderali svoju odjeću. Plakali su, žalili i postili do navečer za Šaulom i njegovim sinom Jonatanom, za vojskom Gospodnjom i domom Izraelovim (2. Samuelova 1, 11-12).
Može se postiti i zbog vlastitog grijeha. Biblijsko ispovijedanje grijeha uključuje i osjećaj žalosti zbog učinjenog prijestupa. Budući da post može biti izraz žalosti, može se slobodno upotrijebiti pri ispovijedanju grijeha – kako bi nam se srce potpuno otvorilo i ponizilo. Meni se dogodilo nekoliko puta da sam zbog svog grijeha tako duboko žalio, te su mi moje riječi izgledale suviše slabe – kada sam Bogu priznavao svoj grijeh. Počeo sam misliti da nisam dostojan da mi oprosti, jer moje žaljenje i priznanje je bilo tako slabo. Post je napravio kulminaciju mojih osjećaja i žalosti. Znači to što same riječi nisu mogle.
Post može biti i izraz žalosti zbog tuđeg grijeha, onih koje poznajemo ili za koje smo čuli. Kada je kralj Šaul iz ljubomore pokušao ubiti Davida, Jonatan nije jeo cijeli dan, jer ga je ražalostila očeva namjera (1. Samuelova 20,34).
- Kako bi se dobilo oslobođenje i zaštita
Jedan od uobičajnih postova u Bibliji je se spominju slučajevi kada se traži spasenje od neprijatelja i okolnosti.
Nakon vijesti da velika vojska dolazi protiv njega, kralj Jošafat se uplašio i objavio post po svoj zemlji. Narod Jude je došao zajedno tražiti pomoć od Boga (2. Ljetopisa 20,3-4).
Već smo spominjali Ezru i njegov post, kada je vodio skupinu povratnika natrag u Jeruzalem. Primjećujemo kako su oni postili zato da bi njihova molitva bila jaka. Ali iz konteksta (Ezra 8,21-23) vidi se da su molili i postili za Božju zaštitu: “oglasih post poniznosti pred Bogom svojim da izmolim u njega sretan put za sebe, za djecu našu i za sve što je bilo naše.”
Jedan od najbolje prikazanih zajedničkih postova u Pismu jeste u Esteri 4,16. On je sazvan po naredbi kraljice Estere uz njenu molitvu da Bog je zaštiti od mogućeg kraljevog gnjeva. Planirala je uči u dvore kralja Ahasvera nepozvano kako bi ga zamolila da zaštiti Židove od masovnog uništenja.
Kada naša crkva ima dan posta za grijehe naše zemlje, mi u naše molitve uključimo i molbu da nas Bog zaštiti od neprijatelja koji su možda rezultat našeg grijeha. Jer mi shvaćamo da je Bog često disciplinirao Izrael zbog njegovih grijeha, dozvoljavajući neprijatelju da pokori naciju vojno i ekonomski. Možda mi ni ne razmišljamo o nacionalnom grijehu kako bi trebalo i zato će kršćanima biti suđeno zajedno s nacijom – zemljom. Sud će da i njih stigne zbog grijeha naroda, iako kršćani nisu uključeni izravno u grijeh nacije.
Post, ne snaga i mudrost, treba biti prva obrana od “progonstva” od prijatelja, rodbine, susjeda ili države zbog naše vjere u Krista. Normalno, za nas jeste da vratimo udarac s ljutnjom, prijetnjom, na fizički način, umjesto da uputimo molitvu – apel Bogu s postom za zaštitu i oslobođenje.
- Da se iskaže pokajanje i vratimo se Bogu
Ovo je nešto slično kao kada postimo zbog žalosti nad učinjenim grijehom. Pokajanje jeste “promjena mišljenja” koja se vidi u promijenjenim djelima – načinu života, post može pojačati želju da se čovjek stavi u poslušnost Bogu i da želi “novi početak”.
Izraelci su iskazivali pokajanje kroz post u 1. Samuelova 7, 6 čitamo: “Oni se, dakle, skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: »Sagriješili smo Jahvi!« I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.”
U Joelu 2,12 Gospodin zapovijeda svom narodu da svoje pokajanje iskaže postom: »Al’ i sada« – riječ je Jahvina –»vratite se k meni svim srcem svojimposteć’, plačuć’ i kukajuć’.«
Ne samo da post iskazuje pokajanje, on je uzaludan bez pokajanja. Kao i sve duhovne discipline, post može biti “uzaludan posao” ako mi imamo tvrdo srce za Boga i njegov poziv da se razračuna s naročitim grijehom u našem životu. Ne smijemo sebi dopustiti to imitirati (glumimo) pobožnost, da dajemo, molimo i postimo, a da odbijamo slušati Božji glas koji nas opominje da se ostavimo grijeha. Post, kao i druge duhovne discipline ne mogu koristiti kao “dobra i duhovna djela” u našu korist da bi nam Bog progledao kroz prste zbog grijeha.
- Kako bi se ponizili pred Bogom
Post, s ispravnim motivima, jeste tjelesno iskazivanje Bogu naše poniznosti pred njim, kao i klečanje dok mu se molimo, koje isto tako jeste iskaz poniznosti pred njim.
Jedan od najvećih grešnika u židovskoj povijesti, kralj Ahab, je ponizio sebe pred Bogom i to je iskazao postom: “Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.« (1. Kraljevima 21,27-29).
Jedan od pobožnih ljudi u Izraelu je sebe ponizio na isti način. David piše: “U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.” (Psalam 35,13).
Zapamtimo da sam post nije znak poniženja pred Bogom, to je samo izraz naše poniznosti u srcu. Kod farizeja nije postojala poniznost (Luka 18,12), iako su se molili stalno i postili dva puta tjedno.
- Da se izrazi zabrinutost za djelo Božje
Kao što roditelji mogu postiti za svoju djecu, kako bi Bog uspostavio svoje djelo u njihovom životu, tako kršćani trebaju moliti i postiti zbog toga što osjećaju breme za rad i djelo Gospodnje u svojoj crkvi i životima svoje braće i sestara.
Kršćani se mogu osjetiti pozvanima – prisiljeni postiti kada iskuse ili čuju za neku tragediju, razočaranje ili poraz u crkvi ili životima ljudi. To je bio razlog za Nehemiju da posti kada je čuo za prijetnje i prezir na račun povratka židovskih izbjeglica u Jeruzalem, koji je bio bez zidina, bez zaštite. Nakon posta, Nehemija je počeo raditi vidljivo – opipljivo i javno – konkretno kako bi bilo utvrđeno i uspostavljeno djelo Božje.
- Kako bi se pobijedile kušnje i kako bi se posvetili Bogu.
Kada upitam nekog kršćanina da mi imenuje neki post, neke biblijske ličnosti, svi odmah spomenu Isusov post i negova iskušenja (Matej 4, 1-11). Drugi stih iz tog teksta nam kaže da je Isus postio četrdeset dana i četrdeset noći. Duhovna snaga dobivena tijekom tog posta je dovoljna da izravno pobijedi Sotonine kušnje, i bila je dovoljno velika da se može suočiti s križem. Isus je u samoći, postivši, sebe posvetio Ocu za javnu službu, Otac ga je osnažio i on je mogao početi.
Nigdje u Pismu se od nas ne traži da postimo četrdeset dana i četrdeset noći, ili da se uopće određuje neko određeno vrijeme trajanja – dana i sati. Ali to ne znači da iz Isusovog iskustva nema šta da se nauči i primjeni. Jedan princip je ovaj: Post je način da se pobjede kušnje i iskušenja i da ponovo sami sebe posvetimo Bogu, svom Ocu.
Postoje vremena kada se borimo s kušnjama (iznutra ili izvana) i kada nam je potreban snaga da ih nadvladamo. Na primjer; ja putujem (ili moja žena putuje) i pojavi se mentalna i senzualna kušnja, da me navede na nevjeru. Dolazak u novu školu, novo radno mjesto ili službu, tu se onda mogu pojaviti i nova iskušenja, i dobro je ako sebe pripremim na to posvećujući se “svježe” Gospodinu. Mnogo puta se suočavamo s odlukama koje u sebi nose neobična – tajnovita iskušenja: Trebam li prihvatiti novi posao koji bi mi donio više novca, ali manje vremena da budem s obitelji? Trebam li prihvatiti unapređenje i premještaj u mojoj službi teda ostavim lokalnu crkvu gdje sam činio značajnu i blagoslovljenu službu? U vremenima izuzetnih iskušenja – kušnji potrebna nam je izuzetna snaga. Postom pobijedimo kušnje i obnovimo svoje posvećenje Bogu.
- Kako bi iskazali ljubav i obožavanje Bogu
Do sada smo post povezivali samo s nekim lošim okolnostima. Biblija također govori da kroz post se može Bogu izraziti naše obožavanje.
U Luki 2 čitamo o nevjerojatnoj ženi. Njeno ime je Ana, žena od osamdeset godina, a opis njenog života nalazimo u Luki 2,37: “nije napuštala hram služeći Bogu postom i molitvom noću i danju.” Ana je imala priliku vidjeti bebu Isusa u hramu te da ga kroz pokrenuće Duha prepozna. Ono kako je Ana živjela, to nas zanima. Bila je udana sedam godina. Pretpostavljamo da se mlada udala, ova žena je poslije smrti svoga muža, pola stoljeća, danju i noću, provela u obožavanju Boga, kroz post i molitvu.
Post može biti naš izraz – “govorenje” Bogu da smo u njemu našli veliko zadovoljstvo i uživanje. Post uzdiže proslavlja Boga. što znači da mu priznajemo da naš trbuh nije nama bog, kao nekima (Filipljanima 3,19).
Kršćani su stoljećima postili prije uzimanja Večere Gospodnje. Prije nego bi uzeli kruh i vino, postili su, kajali se, priznavali grijeh i ponizili se pred Bogom. Tako bi sa većom svjesnošću pristupali onom koji predstavlja te elemente.
Drugi način da se kroz post pokaže ljubav i obožavanje Bogu je da za vrijeme kada obično uzimamo obrok, to vrijeme posvetimo Bogu u molitvi i čitanju Pisma. Ali zapamtimo: post jeste naša privilegija ne naša obveza. To je primanje i otvaranje za Božansku prisutnost i njegovu milost na poseban način. Ako ne možeš postiti s vjerom u to da ćeš naći više zadovoljstva i radosti od vremena kada jedeš i uživaš u hrani – onda slobodno jedi u vjeri (Rimljanima 14,22-23).
Prije nego što počnemo postiti, moramo imati Bogocentričnu svrhu. Čak i ako damo sve od sebe, niti zaslužujemo ono što želimo, niti možemo prisiliti Boga da to učini. Ali svjesni toga stavimo to u ravnotežu s Isusovim obećanjem u Mateju 6, 17-18, da će Bog blagosloviti svaki biblijski post svakog djeteta Božjeg. Čak i ako ne dobiješ blagoslov za koji se nadaš i čekaš, jedna stvar je sigurna: Kada bi znali ono što zna Bog, onda bismo i mi sami tako postupili. Nijedna od njegovih nagrada – blagoslova nije bez vrijednosti.
Autor: Don Whitney
