To može zvučati kao prigodan odgovor ili odgovor iz očaja i bespomoćnosti. To mogu biti najsmislenije riječi utjehe ili zvučati kao konzervirane litanije vjernika. „Molit ću za tebe“, kaže netko, a vi ste zahvalni i pitate se hoće li to išta promijeniti.
Hoće. Može. Važnije je nego što mislite.
Ne tako davno dospio sam u bolnicu s nekom čudnom infekcijom od koje sam imao visoku temperaturu, a moja pluća su se borila za zrak. Nisam bio dovoljno dobro da bih primio ikoga u posjete. Jedva sam mogao govoriti. Liječnici su bili zbunjeni.
Moja žena je svaki dan slala e-mail biltene dugom popisu obitelji i prijatelja. A gotovo je u svima bilo: „Molim vas, molite za Ricka.“
Nisam se služio računalom, niti SMS porukama, ali poruke su stizale mojoj ženi, meni, na moj mobitel, Facebook, a onda sam se napokon oglasio. Ljudi su molili. Na stotine njih, možda na tisuće.
Kakav je osjećaj kad drugi mole za vas? U početku se može činiti kao da je sve to previše. „Kako odgovoriti svim tim ljudima?“, pitao sam se. „Kako im zahvaliti? Kako nastaviti?“
Nisam mogao. Ono što sam morao prihvatiti – a to je Božje djelo – bila je činjenica da sam voljen. Morao sam primiti tu ljubav. Morao sam se otvoriti za nju. Čak i kad sam jedva mogao ustati iz kreveta, nisam mogao izbjeći spoznaju da sam voljen.
Jesam li molio za sebe dok sam bio u bolnici? Ne baš. Nisam se zapravo mogao koncentrirati na molitvu. Nisam se osjećao dovoljno dobro, nisam imao snage. Razlog više da drugi mole za vas.
Jednom sam pisao o tome da molimo za druge u tim teškim vremenima kada oni jedva mogu moliti za sebe. Sada sam ja bio ta osoba kojoj je trebala molitva.
Ljubav ima svoje iscjeliteljske moći, nema sumnje u to. Mogao sam osjetiti Božju iscjeljujuću ljubav na djelu u tim liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, pomoćnicima, specijalizantima, pripravnicima, cijelom bolničkom osoblju koje se brinulo o meni. I znao sam da je kroz moje voljene ljubav dopirala do mene.
Nakon dva tjedna napokon sam pušten iz bolnice, a nakon više tjedana oporavljanja kod kuće bio sam dovoljno dobro da se vratim na posao, da se vratim jutarnjem trčanju, da se vratim pisanju, da se vratim pjevanju u crkvi, da se vratim molitvi za druge koji trebaju molitvu jednako kao što sam ju trebao i ja.
Danas nemam nikakve simptome svoje bolesti. Na kraju, liječnici uopće nisu mogli utvrditi što me točno zadesilo. Način na koji volim o tome misliti jest: „Liječnici su me održali na životu. Molitve su me iscijelile.“
Je li ikakvo iznenađenje da mi je jednostavno predrago da mogu moliti za druge, za ljude s ogromnim potrebama, bilo da se radi o njihovom zdravlju ili odnosima ili financijskim problemima? „Molit ću za vas“, a kad to kažem, to i činim. To je način na koji možemo širiti Božju iscjeljujuću ljubav koliko god daleko je naše molitve mogu nositi. A to je jako daleko.
Autor: Rick Hamlin; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Guideposts.org
