U prvim poglavljima Biblije čitamo da su ljudi dugo živjeli. Zašto su ljudi u Postanku živjeli nekoliko stotina godina?
Adam, prvi čovjek, doživio je 930 godina (Postanak 5, 5). Pet generacija kasnije, Bog je uzeo Henoka na nebo kada mu je bilo 365 (Postanak 5, 24). Henokov sin, Metušalah, umro je u 969. godini (Postanak 5, 27). Metušalahov unuk Noa, deset generacija nakon Adama, doživio je 950. godina (Postanak 9, 29).
Svi su se ti ljudi rodili i, osim Noe, čitav su svoj život živjeli prije Potopa. Nakon Potopa životni vijek je brzo opao. Noin sin Šem doživio je 600 godina (Postanak 11, 10-11). Sljedeće su tri generacije umrle u svojim 400-tim godinama (Postanak 11, 12-19). Ali šest generacija kasnije, Abraham je umro u 175. godini. Dakle, Adam je imao 930; deset generacija kasnije, Noa je imao 950; deset generacija kasnije, Abraham je imao 175 godina (Postanak 25, 7).
Zašto su ljudi u Postanku živjeli nekoliko stotina godina?
Možemo samo nagađati. Adam je bio genetski savršeno Božje stvorenje. Nije imao fizičkih ili genetskih grešaka. Ovo nevjerojatno zdravlje prenio bi na svoju djecu. Svi oni naslijedili su većinu Adamovog genetskog savršenstva. Kada je grijeh ušao u svijet, očito je štetno djelovao na njihova tijela; umrli su.
Genetski gledano, kada su stvoreni, zdravlje im je bilo toliko dobro da je njihova prirodna sklonost bila dugo živjeti. No, budući da je grijeh u svijetu i da utječe na ljude (razbolimo se, ostarimo i umremo), neki su rekli da se genske mutacije (koje se javljaju rođenjem svake nove osobe) prenose s roditelja na dijete. Sa svakom generacijom koja prolazi, uvode se novi genetski problemi, a njihovo nakupljanje tijekom mnogih generacija pridonijelo je skraćenom životnom vijeku.
Postanak 1, 6-7 spominje “svod posred voda”: “I reče Bog: ‘Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!'” I bi tako. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.” Takav vodeni svod stvorio je efekt staklenika na cijeloj zemlji, te je spriječio prodiranje velikog dijela radijacije koja sada obasipa zemlju. To je na zemlji stvorilo idealne uvjete za život. Postanak 7, 11 najvjerojatnije znači da se, tijekom Potopa, vodeni svod izlio na zemlju, s čime su idealni uvjeti za život završili. Tako se životni vijek počeo skraćivati nakon Potopa.
Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.” (Postanak 6, 3)
Je li prehrana utjecala na dug životni vijek?
Postoje oni koji tvrde da je prehrana u velikoj mjeri povezana s dugovječnošću ljudi. Ovo gledište pretpostavlja da su ljudi prije Potopa bili vegetarijanci.
“Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.” (Postanak 9, 3-4)
Postanak 9, 3-4 kaže da su Noa i njegovi potomci smjeli jesti meso životinja nakon Potopa. Međutim, postojala je kvalifikacija – u njoj nije ostala krv. Teorija kaže da prelazak s vegetarijanske prehrane na onu koja sadrži crveno meso pomaže objasniti smanjenu dugovječnost ljudi nakon Potopa.
Problem ovog gledišta je u tome što ne postoje jasni dokazi da su ljudi prije Potopa bili vegetarijanci. Nikad nam se ne govori da su trebali jesti samo voće i povrće, već samo da su jeli voće i povrće.
Ovo su neki od mogućih razloga zašto je životni vijek bio dulji prije Potopa nego nakon Potopa.
