Zašto su ljudi u ranim poglavljima Postanka živjeli tako dugo donekle je misterij. Biblijski teolozi i znanstvenici iznijeli su brojne teorije.
Rodoslovlje u Postanku 5 bilježi lozu Adamovih pobožnih potomaka – lozu u kojoj se na kraju rodio Mesija. Moguće je da je Bog posebno blagoslovio tu lozu dugim životom zbog njihove pobožnosti i poslušnosti. Premda je to jedno od mogućih objašnjenja, Biblija nigdje ne ograničava dug život samo na pojedince spomenute u Postanku 5. Štoviše, osim u slučaju Henoka, u Postanku 5 ni za jednoga drugog pojedinca ne tvrdi se da je bio posebno pobožan. Vjerojatno su svi u tome vremenskom razdoblju živjeli i po nekoliko stotina godina. Tomu je vjerojatno pridonijelo nekoliko čimbenika.
Postanak 1,6-7 spominje „vode nad svodom“, vodeni „svod“ koji je okruživao zemlju. Takav „vodeni svod“ stvorio bi „efekt staklenika“ na cijeloj zemlji, te bi spriječio nadiranje velikog dijela radijacije koja sada obasipa zemlju. To bi na zemlji stvorilo idealne uvjete za život. To se čini posebno vjerojatnim kada razmotrimo koliko brzo se životni vijek počeo skraćivati nakon Potopa. Postanak 7,11 najvjerojatnije znači da se, tijekom Potopa, „vodeni svod“ izlio na zemlju, sa čime su idealni uvjeti za život završili. Usporedite životni vijek prije Potopa (Postanak 5,1-32) sa životnim vijekom nakon Potopa (Postanak 11,10-32). Neposredno nakon Potopa, životni vijek dramatično se skratio.
Međutim, u obzir trebamo uzeti još jedan čimbenik, a to je da u prvih nekoliko naraštaja nakon Stvaranja, ljudski genetski kôd još uvijek nije razvio previše oštećenja. Adam i Eva stvoreni su savršenima. Sigurno su bili otporni na bolesti i zaraze. Njihovi potomci naslijedili bi ove prednosti, premda u sve manjoj mjeri. Tijekom vremena, kao posljedica grijeha, ljudski genetski kôd postao je sve oštećeniji, a ljudska bića postala su sve sklonija smrti i bolesti. To je pak dovelo do drastično skraćenoga životnog vijeka.
