Izlazak 32 bilježi notorni događaj kada su Izraelci štovali zlatno tele. Mojsije je bio na planini Sinaj s Bogom. „A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: »Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske“ (Izlazak 32,1).
Aron je zapovjedio ljudima da uklone svoj zlatni nakit i da mu ga donesu. Oni su to učinili, a on „Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: »Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.«“ (Izlazak 32,4). Aron je sagradio oltar ispred njega te je proglasio gozbu slijedeći dan.
Tada je Bog rekao Mojsiju: „»Požuri se dolje!« – progovori Jahve Mojsiju. »Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’“ (Izlazak 32,7-8). Rekao je Mojsiju za zlatno tele. Ujedno je rekao: „Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod“ (Izlazak 32,10).
Mojsije, koji je bio nagovještaj Isusa, posredovao je za ljude. On je govorio o Božjoj reputaciji pred Egipćanima kao i o Božjim obećanjima Abrahamu, Izaku i Jakovu. „I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.“ (Izlazak 32,14).
Mojsije je sišao s planine, a Izraelci su štovali zlatno tele
Kada je Mojsije sišao s planine, vidio je da ljudi štuju zlatno tele; Mojsije je bio ljut te je slomio ploče na kojima je Bog upisao savez koji je sklopio s Mojsijem na Sinaju. Mojsije je spalio zlatno tele i samljeo ga u prah koji je pomiješao s vodom i dao ljudima da popiju.
Opomenuo je Arona te je poslao po ljude koji žele izabrati Gospodina da dođu kod njega. Leviti su to učinili, a Mojsije im je rekao da napadnu Izraelce koji su štovali zlatno tele. Oko tri tisuće ljudi ubijeno je tog dana, a Leviti su bili određeni za službu Gospodinu (Izlazak 32,15-29).
Mojsije je rekao ljudima „Sutradan reče Mojsije narodu: »Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.«“ (Izlazak 32,30). Mojsije je Bogu ispovjedio ljudske grijehe i tražio Ga za oprost govoreći mu da ga ubije da neće oprostiti ljudima.
„Nato Jahve odgovori Mojsiju: »Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige. Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.«“ (Izlazak 32,33-34). Kroz ovaj događaj mi vidimo Božju milost, pravednost i svetost. Ujedno vidimo djeliće Isusa, koji je pravi posrednik između Boga i ljudi (1 Timoteju 2,5-6; Hebrejima 3,1-6; 10,1-18).
Zašto zlatno tele?
Zašto zlatno tele? Neki smatraju da je zlatno tele bilo kopija jednog od poganskih bogova koje su Hebreji poznavali, bilo tijekom njihovog zatočeništva u Egiptu ili kroz kontakt s Kanaancima i drugim susjednim poganskim kulturama. Apis, egipatski bik, jedna je mogućnost. Postoji ujedno i bog plodnosti imenom Baal kojeg su Kanaanci štovali. Tele je moglo predstavljati Baala koji je ponekad bio u liku bika. Turi su smatrani određenom vrstom bića El (otac bog ili figura stvoritelja boga u poganstvu).
Možda je i zlatno tele bilo odabrano samo zato što su bikovi gledani kao moćni te tako odgovaraju slici boga. Ljudi su tvrdili da je to bio Bog koji ih je izveo iz Egipta, a gozba je trebala biti za Jahvu (ime kojim se Bog identificirao Mojsiju; Izlazak 3,15). Zanimljivo je da je i Jeroboam izabrao zlatnu telad kao idole koje će staviti u Betel i Dan kada se stoljećima kasnije kraljevstvo Izraela podijelilo (1 Kraljevima 12). Rekao je: „Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske“ (1 Kraljevima 12,28).
Zašto uopće praviti idola? Nakon što je Bog izveo Izraelce iz egipatskog ropstva oni su se suočili sa raznim teškoćama. Nije lako živjeti u pustinji. Patili su od gladi i žeđi (Izlazak 16,1-3; Izlazak 17,3). Sumnjali su u Božju dobrotu (Izlazak 17,7). Nisu bili sigurni u vezi Mojsija. Čini se da su Izraelci htjeli nešto opipljivije, možda čak i boga nad kojim su smatrali da imaju veću kontrolu.
Jahvi je bilo potrebno povjerenje od Izraelaca, kao što mu treba i naše povjerenje danas. On nam ne govori uvijek što čini. Vrlo rijetko možemo vidjeti korake koji slijede. I kada su stvari nesigurne može biti primamljivo vjerovati nečemu drugome umjesto toga. Kada smo uplašeni mi imamo naviku stavljati vjeru u nešto nad čime osjećamo da imamo određeni stupanj kontrole ili u nešto što se čini predvidivo – možda novac; vlastitu snagu; vlastitu inteligenciju; osjećaj normalnosti, organizaciju ili drugu osobu.
Grijeh idolatrije
No nije važan sam idol. Važna je idolatrija – to jest, vjerovanje nečemu drugome osim Boga da vas spasi. Ovo je nešto s čime se svi možemo poistovjetiti. I mi isto možemo graditi svoje bogove koji ne odražavaju pravog Boga Biblije. Možda ćemo započeti „quid pro quo“ vezu s tim bogom misleći da ako učinimo nešto, onda će on morati odgovoriti na način koji mi želimo. Ta dinamika zove se „ugađanje bogovima“ i postoji u svakoj religiji na zemlji.
Jahve, naš istinski Bog i Stvoritelj, je drugačiji. On ne treba niti traži ugađanje (Matej 11,28; Rimljanima 4,4-5). On od nas ne traži da činimo stvari u zamjenu za Njegovu ljubav (Ivan 3,16-18; Rimljanima 3,21-24). On želi da idemo za dobrim stvarima zato što su dobre. Od nas se ne traži da se sami spasimo dobrim ponašanjem ili dobrim djelima. Od nas se traži da priznamo svoju nesposobnost da se spasimo i da onda vjerujemo u Njegovu moć za naše opravdanje i posvećenje (Rimljanima 1,16; Filipljanima 4,8; 1 Ivanova 1,9; Hebrejima 10,10, 14).
Mi smo mrtvi u svojim grijesima i možemo biti spašeni samo Božjom milošću kroz vjeru u Isusa (Efežanima 2,1-10). Kada smo spašeni mi postajemo Božje dijete i ulazimo u dinamičnu vezu s Njim te čak primamo prebivanje Duha Svetoga (Ivan 1,12; Efežanima 1,13-14). Ovaj Bog ne može biti obuhvaćen u slici zlatnog teleta. Obični idol – zlatni ili neopipljivi – nikada ne bi mogao ostvariti djela koja Bog čini ili nas voljeti potpunom ljubavlju kao što nas On voli (Rimljanima 8,31-39; Efežanima 3,14-21).
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Mislav U.
