Izraz „nejednako ujarmljen“ dolazi iz 2. Korinćanima 6,14: „Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Kakvo li zajedništvo svjetlo s tamom?“ (VB). Druga verzija kaže: „Ne činite neskladne zaprege s nevjernicima“ (T. Dretar).
Jaram je drvena šipka koja vezuje dva vola jedno uz drugo da vuku teret. Tim koji je „nejednako ujarmljen“ ima jednog snažnog vola i jednog slabijeg, ili jednog koji je viši i drugog koji je niži. Slabiji ili niži vol hoda sporije nego snažniji ili viši vol, što dovodi do toga da se teret vrti u krug. Kada su volovi nejednako ujarmljeni, ne mogu obavljati zadatak koji je pred njima. Umjesto da rade zajedno, oni su u sukobu jedan s drugim.
Pavlova opomena u 2. Korinćanima 6,14 dio je većeg govora crkvi u Korintu u vezi kršćanskog života. Odvraćao ih je od toga da budu u neprimjerenom partnerstvu s nevjernicima zato što su vjernici i nevjernici u suprotnosti, isto kao što su svjetlo i tama u suprotnosti. Jednostavno nemaju ništa zajedničko, isto kao što Krist nema ništa zajedničko s Belijalom, čija hebrejska riječ znači „bezvrijednost“ (s. 15). Ovdje ju Pavao koristi misleći na Sotonu.
Ideja je da poganskim, zlim, nevjernim svijetom upravljaju Sotonina načela, i da kršćani trebaju biti odvojeni od tog zlog svijeta, isto kao što je Krist bio odvojen od svih Sotoninih metoda, svrhe i planova. Nije imao u njima nikakvih udjela, nije sklapao s njima nikakav savez, i tako bi trebalo biti s Njegovim sljedbenicima u odnosu na sljedbenike nečega drugoga. Pokušati živjeti kršćanskim životom s nekršćaninom kao bliskim prijateljem i saveznikom samo će uzrokovati da se vrtimo u krug.
„Nejednaki jaram“ često se primjenjuje na poslovne odnose. Za kršćanina koji ulazi u partnerstvo s nevjernikom znači izlaganje katastrofi. Oni imaju suprotne poglede na svijet i moral, a poslovne odluke koje se svakodnevno moraju donositi će se odražavati ovako ili onako. Da bi odnos funkcionirao, jedno ili drugo mora napustiti svoj moralni centar i okrenuti se onom svoga partnera. Najčešće se upravo vjernik nalazi pod pritiskom da ostavi svoja kršćanska načela u korist profita i rasta poslovanja.
Naravno, najbliži savez kojeg jedna osoba može imati s drugom nalazi se u braku, a to je upravo kako se ovaj stih obično tumači. Božji plan za muškarca i ženu je da postanu „jedno tijelo“ (Postanak 2,24), imaju toliko prisan odnos da doslovno i figurativno jedno postaje dio onog drugoga. Sjedinjavanje vjernika s nevjernikom u biti znači sjedinjavanje suprotnosti, što odnos čini veoma teškim.
Izvor: Gotquestions.org
