Zašto se molimo? Zašto se trebamo moliti kada Bog sve savršeno nadzire? Zašto se trebamo moliti kada Bog zna što ćemo ga moliti i prije nego što ga pitamo?
(1) Molitva je jedan oblik služenja Bogu (Luka 2,36-38). Molimo se zato što nam Bog zapovijeda da se molimo (Filipljanima 4,6-7).
(2) Krist i rana crkva dali su nam primjer molitve (Marko 1,35; Djela 1,14; 2,42; 3,1; 4,23-31; 6,4; 13,1-3). Ako je Isus smatrao da je potrebno moliti se, onda bismo i mi to trebali činiti.
(3) Bog želi da molitva bude sredstvo dobivanja njegovih rješenja u brojnim situacijama:
- a) Priprema za velike odluke (Luka 6,12-13)
- b) Svladavanje demonskih prepreka u životima (Matej 17,14-21)
- c) Okupljanje radnika u duhovnoj žetvi (Luka 10,2)
- d) Dobivanje snage za svladavanje iskušenja (Matej 26,41)
- e) Način duhovnog ohrabrenja drugih ljudi (Efežanima 6,18-19)
(4) Bog nam je obećao da naše molitve nisu uzaludne, čak i ako ne primimo baš ono što smo tražili (Matej 6,6; Rimljanima 8,26-27).
(5) Obećao nam je da će nam, kada ga zamolimo nešto što je u skladu s njegovom voljom, dati što smo ga zamolili (1. Ivanova 5,14-15).
Ponekad Bog odgađa svoje odgovore prema svojoj mudrosti i nama na korist. U takvim situacijama trebamo biti marljivi i ustrajni u molitvi (Matej 7,7; Luka 18,1-8). Na molitvu ne smijemo gledati kao na način na koji ćemo primorati Boga da izvrši našu volju na zemlji, nego kao na način na koji ćemo postići da Bog izvrši svoju volju na zemlji. Bog je puno mudriji od nas.
U situacijama kada ne znamo što je točno Božja volja, molitva je način razlučivanja Božje volje. Da Petar nije zamolio Isusa da ga pozove da izađe iz čamca i stane na vodu, propustio bi tu priliku (Matej 14,28-29). Da Sirofeničanka koja je imala kćer opsjednutu demonom nije molila Krista, njezina kćer ne bi ozdravila (Marko 7,26-30). Da slijepac blizu Jerihona nije zazvao Krista, još uvijek bi bio slijep (Luka 18,35-43). Bog je rekao da često nemamo zato što ne tražimo (Jakov 4,2). U određenom smislu, molitva je slična naviještanju evanđelja ljudima. Ne znamo tko će se odazvati poruci evanđelja sve dok je ne navijestimo. Isto je i s molitvom: nikada ne vidimo rezultate uslišane molitve dok se ne molimo.
Nedostatak molitve pokazuje manjak vjere i manjak pouzdanja u Božju riječ. Molimo se kako bismo pokazali da vjerujemo u Boga i da vjerujemo kako će on odgovoriti kao što je obećao u svojoj Riječi i blagosloviti naše živote puno više nego što možemo moliti ili misliti (Efežanima 3,20). Molitva je naše glavno sredstvo promatranja Božjeg djelovanja u tuđim životima. S razloga što je ona naše sredstvo kojim se mi „spajamo“ s Božjom snagom, ona je naše sredstvo kojim poražavamo neprijatelja i njegovu vojsku (Sotonu i njegovu vojsku) pred kojima smo u protivnom bespomoćni. Prema tome, neka bi nas Bog često vidio pred njegovim prijestoljem, jer imamo Velikog svećenika na nebu koji razumije sve kroz što svi prolazimo (Hebrejima 4,15-16). Imamo njegovo obećanje da mnogo postiže molitva pravednika (Jakovljeva 5,16-18). Neka bi Bog proslavio svoje ime u našim životima dok mu u vjeri često dolazimo u molitvi.
