Kriza je zakucala debelo na vrata. Mnogi ljudi su ostali bez posla i time im je ugrožena egzistencija. Upitna je i budućnost naše djece. Ljudi se svakodnevno pitaju što im donosi sutra.
Poput ekonomskih kriza, javljaju se i prirodne katastrofe, poplave, potresi, kao što se dogodilo na Haitiju. Stručnjaci upozoravaju na globalno zatopljenje koje prijeti Zemlji. Što da se još kaže kad sve znamo, o svemu tome nas mediji svakodnevno informiraju. Ako ovom našem planetu prijeti nestašica hrane i vode, prirodne katastrofe, ako su sve učestalije razne bolesti, zaraze i slično, gdje je izlaz, ima li rješenja? Ako se ljudi usredotoče samo na takva pitanja, da misle samo na materijalno, onda situacija postaje sve teža. Bolje je razmišljati po onoj narodnoj: “Nigdar nije bilo da nekak nije bilo.”
Ima jedna knjiga koja se zove Biblija ili Sveto pismo, koja nam daje nadu za bolju budućnost. Istina, Biblija govori o duhovnim stanjima čovjeka, vezano za njegovu budućnost. Gospod Isus govori da je pisano: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matej 4,4) Novi zavjet, kao sastavni dio Biblije, prepun je divnih obećanja za budućnost za one koji to mogu vjerovati.
Gospodin Isus kaže u Evanđelju po Mateju 6,26-34: “Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako Bog tako odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni? Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući? — to sve traže pogani — jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.”
Iz ovoga teksta zapažamo da nas Gospodin upozorava da usmjerimo naše poglede na stvari koje možda i ne zapažamo, a koje se događaju oko nas. Zaokupljeni smo brigama za svakodnevni život, za postizanje većeg standarda, iako znamo da ništa nećemo od toga ponijeti sa sobom na onaj svijet. Gospod nas želi zaustaviti u našoj trci za životom i usmjeriti naše poglede na nešto jednostavno, prirodno, da iz tih jednostavnih primjera naučimo važne lekcije za naš život. Pogledajte ptice nebeske! Tko se brine za njih, tko ih odjeva, tko ih hrani? Bog je stvorio prirodu i on želi da u nju malo zavirimo. Sve je stvorio tako čudesno i lijepo, a čovjek to i ne primjećuje u ovoj buci i jurnjavi ovog svijeta.
Pogledajte ptice nebeske! Tko je rekao lastavici kamo da krene u jesen, tko joj je zacrtao put dug i desetak tisuća kilometara? Tko joj je dao navigacijske sprave da zna točno kamo ide i kad će se vratiti u svoje gnijezdo. Gospod nas ovdje poziva da, promatrajući ptice, ta nebeska bića, podignemo svoj pogled prema gore, gore u visine. Psalmist ushićeno govori u Psalmu 19,1: “Nebesa slavu Božiju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” A u Psalmu 123,1 stoji zapisano: “Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš.”
Krist nam šalje i drugu poruku, ovog puta suprotno od prve: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu.” Ljiljanu treba dugo vemena da u određeno doba godine probije zemljinu koru i izađe na sunce. Život mu je vrlo kratkotrajan, ali lijep. Kad procvjeta, nije tu da samo uživa u ljepoti sunca i zraka, već da drugi uživaju u njegovoj ljepoti i mirisu. U ovim usporedbama možemo uzeti lekciju i za naš život. Možemo li i mi našim životom učiniti nekoga sretnim? Možemo li ljude usrećiti, da u nama vide prijatelja koga će se uvijek rado sjećati? Nije li naš život poput trave koja danas jest a sutra je više nema? Kao što se Božji posao odvija u prirodi u savršenom redu, tako se i njegov rad može izražavati u nama, možemo biti divni ljiljani, puni miomirisa, ako dopustimo Bogu da to učini u nama. Ove riječi nas upućuju da ozbiljno shvatimo poruku, kako bi iz našeg života niknula radost kao plod Duha, kako bismo procvali poput mirisnog ljiljana, kako bi život postao drukčijim, jer smo postali divni miomiris drugima.
U početku smo govorili o brigama i neizvjesnostima što nam donosi sutra. Često se čuje da ljudi govore kad ih snađe neka nevolja ili bolest, kad ljudi više ne mogu pomoći, da ostaje samo da Bog pomogne. Zato apostol Pavao u Poslanici Filipljanima 4,6.7 piše: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” Kad se Bogu prepustimo u potpunosti, tada On može upravljati našim životom i podariti nam blagoslov; pa makar zapadali i u teškoće, iz njih će nas Gospod izbaviti. To potvrđuje i psalmist u Psalmu 37,22-25: “Oni koje Jahve blagoslovi, baštinit će zemlju, a koje prokune, bit će zatrti. Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov. Ako i posrne, ne pada, jer ga Jahve drži za ruku. Mlad bijah i ostarjeh, al ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.”
Bog ima rješenje za sve naše probleme, samo ih s punim povjerenjem trebamo predati njemu. On nas zove: “Dođite k meni svi koji ste umorni i optrećeni i ja ću vam dati odmor.” Bog je obećao da će nam biti po našoj vjeri, pa zato vjerujmo Bogu da će učiniti ono što ga zamolimo.
Autor: Đuro Samac
