Biblija nas uči da se Bog protivi ponosnima i da iskazuje milosrđe poniznima. Zbog čega se Bog snažno protivi ponosnima?
Bog evangelist
Biblija nas uči da se Bog odupire ponosnima i da iskazuje milosrđe poniznima. Zbog čega je to tako? Oni koji neprestano odbacuju Krista i sami postaju bogovi, što znači da neprestano i samo ovise sami o sebi i da im Bog u njihovom životu ne treba. Nitko njima neće govoriti kako da žive, no mi bismo ipak takvim ljudima trebali govoriti o posljedicama do kojih dolazi nakon odbacivanja Isusa Krista. To je jedan od razloga zbog kojeg nas je Bog pozvao i spasio. (Matej 28, 18-20) No to je isto tako teško za činiti. To znam iz osobnog iskustva. Samo Bog može otvoriti čovjekovo srce, kao što je otvorio Lidijino, nakon čega je mogla čuti Pavlove riječi, odnosno Evanđelje. (Djela 16, 14)
No sve dok se osoba ne ponizi ispred Boga i dok ne uvidi odvratnost svojih grijeha, kao i očajničku potrebu za Spasiteljem, osoba ostaje u mraku. Veliki razlog tog mraka je ponos. Ponosni ljudi su poput kampera; samodovoljni, posjeduju sve što im je potrebno, barem tako misle. Nije naša odgovornost spasiti ljude; radi se o reakciji ljudi na Božju sposobnost spašavanja. (Ivan 6, 44) No to ne znači da nismo odgovorni za širenje Evanđelja. Za to smo odgovorni!
Naš idol
Osobno vjerujem da štujemo ono što nam je najvažnije u našim životima. To može biti naš posao, obitelj, dom ili kućni ljubimac. No sve što nije Bog predstavlja idolopoklonstvo. Sve i bilo tko ili što, što ima prednost nad Bogom jest idol. Bog neće prihvatiti nikoga tko Ga odbacuje, posebno neće prihvatiti ljude koji nisu povjerovali u Krista. Krist treba biti prvi u našim životima. (Matej 6, 33) Ako to nije tako, to znači da smo varalice i lažni obraćenici. Svaki čovjek štuje ono što mu je važno. Što vi štujete? Sam sebi moram postaviti isto pitanje.
Naš ponos
Zapravo je u redu biti ponosan; ponosan na uspjehe druge osobe, na dobro ponašanje druge osobe, no ovdje je ponos usmjeren na druge. Kada ponos postane takav da smo zbog njega usmjereni sami na sebe, tada ponos šteti našem hodu s Bogom. Hebrejska riječ za ponos je ”zadown”, a njezino značenje je znatno gore nego što možete zamisliti; prevodi se kao umišljenost ili drskost. Na grčkom ponos se kaže ”alazoneia”, riječ koja se prevodi kao isprazno hvalisanje, drskost.
Svaka ponosna osoba u isto je vrijeme umišljena, drska i u njoj ne postoje nikakve prave vrijednosti; tako barem to Bog vidi. Jao! Zbog toga smo pozvani živjeti kršćanskim životima. Trebamo ostati ponizni ispred Boga i ispred drugih. Ako ne budemo takvi, Bog će nas poniziti. Nemamo razlog za ponos. Možemo biti ponosni kada donesemo dobar izbor, no čak i tada trebamo za to biti zahvalni Bogu, jer je Duh taj koji nas je usmjerio na činjenje dobrih stvari.
Naš pad
Velika Salomonova mudrost, o kojoj čitamo u Mudrim izrekama, uključuje prekoravanje ponosnih. Salomon piše: „Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.“ (Izreke 16, 18) Primijetite da oholost ili ponos uvijek ide prije pada. Ne dolazi najprije pad, pa tek onda ponos. To ne bi imalo smisla, jer je većina ljudi koji dožive pad, tada ponižena ili bi barem to trebali biti. Prvo dolazi ponos, a tek nakon toga pad. Samo je pitanje vremena prije nego što Bog ponizi ponosne. Zato se danas možemo sami poniziti ispred Boga ili će nas u suprotnom Bog poniziti. No prisilno, Božje ponižavanje je daleko bolnije. (Otkrivenje 20, 12-15)
Naš sud
Bog mrzi ponosno srce i kaže: „Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.“ (Izaija 13, 11) Bog također govori: „Prignut će se uznositost ljudi, poništit će se oholost muževa. Samo je Gospodin uzvišen u onaj dan.“ (Izaija 2, 17) Zbog ponosa možemo sami sebe postaviti na poziciju Boga, ako nismo oprezni. Apostol Ivan piše: „Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta.“ (1. Ivanova 2, 16) Zbog ponosa Lucifer je doživio pad, zbog čega je kasnije postao đavao ili sotona. (Izaija 14, 12-15) Bio je zbačen iz raja. Ponos može biti uzrok i našeg pada, ako ne budemo oprezni: „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.“ (Luka 1, 52)
Naš otpor
Jednu stvar sam primijetio u Bibliji, a to je činjenica da se milosrđe izlijeva samo poniznima. Milosrđe nikada ne dobivaju ponosni; samo oni koji se ponize, oni koji su maleni u svojim vlastitim očima. To je suprotno od ponosa. Jakov je napisao: „A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ (Jakovljeva 4, 6) Riječ protivi je znatno snažnija u grčkom jeziku i ondje doslovno znači ”bijesni u bitci” ili ”vodi rat protiv”. To znači da je Bog u ratu s ponosnima, no isto tako Bog rado iskazuje svoje milosrđe poniznima.
Zaključak
Zbog ponosa mnogi ljudi nemaju pristup Kraljevstvu. To je tragično, jer će jednoga dana čak i oni koji su najviše ponosni biti poniženi, no tada će biti prekasno. (Otkrivenje 1, 7) Njima će biti suđeno, nakon smrti (Hebrejima 9, 27) nakon čega će čekati Posljednji sud ili će im biti suđeno nakon dolaska Isusa Krista, ispred Velikog bijelog prijestolja. (Otkrivenje 20, 12-15) Oboje će se sigurno dogoditi. Ono što je Bog proglasio će se dogoditi. Molim se za vaše pokajanje i za to da danas povjerujete u Krista (2. Korinćanima 6, 2), jer Krist je u ratu s onima koji su puni sebe. Krist bi mogao doći bilo kada, no Bog ne može popraviti one koji prije toga nisu slomljeni i ne može ispuniti svojim Duhom one ljude koji su puni sebe.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
