Ovo je osobno. Ne kritiziram nikoga. Za neke, Twitter čak može biti i nužnost. No ja sam ga napustio. Oklijevajući, jer je moguće učiniti nešto dobroga na Twitteru. No napustio sam ga.
Zašto? Ukratko ću to objasniti.
Na moje viđenje Twittera utjecali su ovi biblijski stihovi:
„…zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!“ (Rimljanima 12, 17) Javno iskazivanje i dobivanje časti zaslužuje pomno razmatranje.
„Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!“ (Filipljanima 4, 5) Kršćani bi se trebali isticati kao razumni ljudi u ovome svijetu bijesa koji vrišti.
„Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.“ (Jakovljeva 1, 20)
Naš moralni žar djeluje tako dobro, no to je nemoralno i uništava pravednost.
„…sve neka bude radi izgrađivanja.“ (1. Korinćanima 14, 26)
Sve. To uključuje svaku objavu na Twitteru. Svaku pojedinu.
„Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.“ (Izreke 29, 11)
Misao koja mi često dolazi: „Ray, zašuti.“
„Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.“ (Matej 10, 12-13)
Neki ljudi nikada neće biti zadovoljni, jer ih je nemoguće zadovoljiti. Kada otkrijem da je to tako, Gospodin mi savjetuje da prestanem pokušavati i da, s tugom, odem, dopuštajući mom miru neka mi se vrati.
Tri zapažanja do kojih sam došao
Unutar okvira ovih i ostalih biblijskih stihova, došao sam do tri zapažanja:
1. Dobro koje se može postići na Twitteru, može se postići i to na plodonosniji način, u stvarnom životu.
Skrolanje Twitterom je intenzivno iskustvo. No njegov nas intenzitet može prevariti. Djeluje stvarnije nego što jest. Emocionalni zahtjevi uzimaju traže toliko puno. Twitter izdaje uključivanje u koje nas mami. Na završetku smo ranjeni i oštećeni, ponovno i ponovno. Godinama sam više imao dobrobiti od Twittera nego štete. To više tako ne vidim.
2. Rastužuje me ponašanje kršćana na Twitteru. Postoje i mnogi kojima se divim.
No društvene mreže mogu u svima nama probuditi onu zločestu iskru. Neki od nas ne shvaćaju štetu koju čine. Bezumne optužbe, hvatanje za riječi, ljutito upiranje prstima, lakomisleno tračanje. Osobno, rijetko sam bio meta takvih ružnoća. No samim promatranjem, moja je duša počela patiti. Osjećao sam se zaprljano.
Volim reći: „Doktrina evanđelja stvara kulturu evanđelja.“ Nitko od nas ne može utjeloviti ljepotu evanđelja na adekvatan način. Sam tu pripadam. No kada prijeđemo crtu u prikazivanju suprotnosti od Krista, neprestano i javno, ja se protivim. Protivim se sa svakom stanicom moga tijela. Ne želim biti uključen.
3. Twitter troši vrijeme, a ja nemam vrijeme za trošenje.
Za čovjeka u sedamdesetima, iznenađujuće sam dobrog zdravlja. No prije ili kasnije, nešto loše će me zadesiti. Dobro, Isus me priprema za vječno mjesto. No ako recimo to tako, umrem na svoj osamdeseti rođendan, to je hipotetski, ali je moguće, onda od danas, imam još 2.667 dana koji su mi preostali na ovome svijetu. Hoću li na dan svoje smrti žaliti što nisam provodio vrijeme na Twitteru? Odgovor je očigledan.
Nedostajat će mi interakcija s mojim prijateljima na Twitteru. Znate tko ste i vi ste izvanredni. No najbolje prijateljstvo je ono koje se odvija licem u lice. Gdje god da ste, Bog će vam dati prave prijatelje.
Zašto ne biste nazvali svoje prijatelje sada i rekli im koliko vam znače?
„A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način! Gospodin sa svima vama!“ (2. Solunjanima 3, 16)
P.S. preuzeo sam cjelokupnu povijest pregledavanja sa Twittera. Sve je zabilježeno.
Autor: Ray Ortlund; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
