U pravoslavnom kontekstu, donošenje hrane na grobove pokojnika je običaj koji se prakticira s ciljem odavanja počasti i molitve za duše preminulih. Ovaj običaj nije samo gesta sjećanja, već za njih i izraz duboke vjere u uskrsnuće i vječni život.
Hrana koja se donosi na grob često uključuje koljivo (kuhanu zaslađenu pšenicu), vino, pogaču i med. Ovi elementi imaju posebno značenje:
- Koljivo: Kuhana pšenica se smatra simbolom uskrsnuća, inspirirano riječima Isusa Krista koji je rekao da zrno pšenice mora umrijeti kako bi donijelo plod (Ivan 12,24).
- Vino: Preljevanje groba vinom simbolizira Krv Kristovu, podsjećajući na otkupljenje i vječni život.
- Pogača i med: Pogača predstavlja Euharistiju, a med slatkoću budućeg života.
Primjena običaja
Ovaj običaj se obavlja na dan sahrane, kao i na spomen-dane poput 3., 9. i 40. dana nakon smrti, te na godišnjice i velike zadušnice. Hrana se blagoslivlja i dijeli među prisutnima, čime se zajednički moli za pokoj duše.
“U srpskom narodu postoje običaji da se na današnji dan ide na grobove predaka i nosi hrana. To je jako pogrešno, ali je toliko ukorijenjeno u srpsku kulturu da su čak i sveštenici šutke reagirali na ovu pojavu. Jedino što treba ponijeti na grobove su svijeće, vino i žito, što se prinosi za žrtve pokojnika”, rekla je za RINU etnologinja Snežana Ašanin.
Je li ovaj običaj povezan s poganskim praksama?
Dijeljenje hrane na groblju također potiče osjećaj zajedništva među obitelji i prijateljima pokojnika, pružajući utjehu i podršku u trenucima žalosti. To je trenutak kada se živi okupljaju kako bi podijelili uspomene i molitve za one koji više nisu s njima.
Iako neki mogu smatrati ovaj običaj zastarjelim ili čak povezanim s poganskim praksama, u pravoslavnoj tradiciji on ostaje važan dio duhovnog života i izraza vjere. U Bibliji ni ranoj tradiciji Crkve ne vidimo postojanje takve prakse.