Odlučili ste ove godine ponovno pročitati Bibliju. Slava Bogu.
Možda vam je ovo nešto sasvim novo, jedna od odluka za Novu godinu. A možda ste iskusni, „veteranski“ čitatelj koji se nada održavanju dosadašnjeg režima koji već dugi niz godina biva blagoslivljan od Boga.
Bez obzira koliko ste dosada pročitali, to ne mijenja ono što se tek ima dogoditi, vjerojatno već sljedeći tjedan. A možda se već i dogodilo. Sjest ćete u vrijeme izdvojeno za čitanje Svetog Pisma, potrošiti pola sata na Postanak, Propovjednika, Psalme ili Rimljane, zatvoriti knjigu i nećete imati pojma što učiniti s time što ste upravo pročitali.
Što učiniti kada čitanje Biblije ne ukaže na očiglednu primjenu – kada završite s čitanjem Biblije bez neke posebne spoznaje, otkrića ili čak dubinskog doživljaja straha ili znatiželje? Ovo se događa češće nego što itko od nas to želi priznati. To nas unervozi. Upravo sam slušao Božju Riječ i ništa se ne nije promijenilo.
Što učiniti kada se vaše čitanje Biblije čini beznačajnim i nevažnim?
2 laži koje govori Sotona
Za što moliti kada vam čitanje Biblije ne ukaže na nova načela ispravnog življenja? Ima li uopće smisla čitati Bibliju ako ne postoji osobna primjena pročitanog?
Sotona žudi za tim da nas proždre ispitujući vjeru naših duša (Lk 22,31; 1 Pt 5,8). Postoje dvije laži koje Sotona progovara kada čitamo Bibliju. Prva laž nam kaže da je naše vrijeme provedeno u čitanju Božje Riječi beskorisno. Naše planirano čitanje pretvorilo se u polusatno čitanje sljedećeg: „Tada i tada je živio zao kralj. On se borio protiv nekih ljudi. Zatim je umro. A onda je njegov sin preuzeo prijestolje…“ Zabavno, možda, no ako je to sve što dobivamo iz čitanja Biblije onda je bolje da umjesto toga upalimo Netflix.
Ovo je laž cinizma. Ne vidim što bih ovdje mogao primijeniti na svoj život. Stoga je vrijeme beskorisno utrošeno. Tijekom vremena, sve ćemo manje i manje čitati Bibliju preskačući „beznačajne“ dijelove za koje mi smatramo da su nam manje vrijedni ili važni.
A možda nas Bog poštedi od ciničnog umanjivanja važnosti poglavlja ili knjiga iz Biblije. Mi ćemo i dalje imati faze kada nećemo znati što da radimo s time što smo pročitali. U ovom slučaju, mi nemamo problema s Biblijom, već sami sa sobom. Ovo je laž vlastite nesigurnosti.
Zašto nisam ništa izvukao iz svog čitanja Biblije? Mi znamo da to nije zato što je Božja Riječ beznačajna, stoga to znači da mi ili nismo dovoljno pametni, dovoljno duhovno zreli ili dovoljno istrenirani. Naše jutarnje molitve, koje započnu velikom nadom i friškom odlučnošću, završe introspektivnom brigom: „Što nije u redu sa mnom pa nisam danas uvidio ništa novo?“
Nikakav sustav za arhiviranje
Ako ste doživjeli bilo cinizam, bilo sumnju u samoga sebe čitajući Bibliju, nemojte se obeshrabriti. Kada i Bibliju i same sebe dobro razumijemo, vidjet ćemo da ne postoji vrijeme provedeno u čitanju Biblije koje je beskorisno i beznačajno.
Dio našeg problema je u tome što krivo tumačimo svrhu za koju je Bog i stvorio čovjeka. Prvenstveno, ljudi nisu nikakav sustav arhiviranja informacija. Gotovo ništa što činite tijekom dana nije rezultat prikupljanja informacija u vašem mozgu, svrstavanja istih u logičke premise i odabira ponašanja na temelju zaključaka tih premisa.
Glavni motor koji vas pokreće tijekom života nije ono što vi znate, već ono što vi volite. Mi se uvijek neodoljivo (često i neprimjetno) krećemo u smjeru onoga čemu smo naklonjeni – u smjeru najdubljih sklonosti, želja i ljubavi koja zarobljuje naše srce.
Zašto čitamo?
David je rekao: „Da nije tvoj zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj.“ (Ps 119, 92). Ozbiljno? Propao bi?
David je bio poetičan, ali ovo nije hiperbola (pretjerivanje). Čak i kad biste dan i noć mislili o Njegovu zakonu (Ps 1,2), shvatili najbolju moguću primjenu pročitanog odlomka iz Biblije, razumjeli sve misterije i spoznali Božju volju (1 Kor 13,2), ali vaše srce ne bi bilo suobličeno slici Sina Božjega, vaše čitanje Biblije konačno ne bi značilo apsolutno ništa.
U našem čitanju Biblije, mi ne tragamo zato što uglavnom želimo naučiti određene stvari, već zato što želimo postati određeni tip ljudi. Mi želimo da se ljepota, preuzvišenost i Božja svetost proširi što dublje i šire u čitavo naše biće – ne samo u način na koji razmišljamo, već i u način na koji volimo, osjećamo i djelujemo.
Želimo razumijeti Božju Riječ svojim umom, znati primijeniti isto u svome životu i dobiti jasniju sliku Kristove tajanstvenosti, ne samo radi samih sebe, već zato što su to putokazi koje nam Bog daje kako bismo bili suobličeni slici Njegovoga Sina (Rim 8,29).
Mač u Njegovim rukama
Djelomično postanemo cinični ili obeshrabreni u čitanju Biblije jer zaboravimo što znači biti čovjek, ali često zaboravimo i da je Biblija Božja knjiga.
Božja je Riječ „poput vatre…slična malju što razbija pećinu“ (Jr 23,29). Ne možete zaustaviti Božji malj samo zato što niste pronašli novo životno načelo. Ne možemo odbaciti živuću i aktivnu Riječ Božju samo zato što odmah ne shvatimo njezino praktično značenje.
Moramo ostati vjerni i pročitati svoj dio, ali konačno, Bog je onaj koji daje rast (1 Kor 3,7) – pronicljivost, primjenu, rješenje – i Njegova volja da nas blagoslovi ne ovisi o nama. Kad čitamo Bibliju, mi ne izvršavamo ‘samooperaciju’ kojom si pomažemo bolje razmišljati ili ponašati se. Već se tada predajemo Bogu, čiji iscjeljujući mač prodire toliko da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu (Heb 4,12).
Vaš rast i posvećenje uvijek teče brže nego vi to možete primijetiti – nemojte biti obeshrabreni samo zato što to ne možete vidjeti odjednom. Bog može više toga učiniti u vašem životu unutar 10 minuta „beznačajnog“ čitanja Biblije nego što to mogu zajedno sva mudrost Homera, Shakespearea i Tolstoya.
Nikad potraćeno vrijeme
Svaka je Božja Riječ „savršena, dušu krijepi“ (Ps 19,8), što znači da vaše vrijeme provedeno uz Bibliju nikada nije potraćeno vrijeme. Bez obzira koliko novih uvida steknete tijekom određenog dana pobožnosti, uvijek imate za što moliti nakon vremena provedenog uz Riječ:
„Savršen je zakon Jahvin – dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Jahvino – neuka uči; prava je naredba Jahvina – srce sladi; čista je zapovijed Jahvina – oči prosvjetljuje; neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni“ (Ps 19, 8-10). Pretvori riječi koje stoje preda mnom u krepost i milost u meni, suobličujući me slici svoga Sina. Neka Tvoja riječ padne na moj srce poput malja, uništavajući sve ono što je grešno i pročišćavajući ono što je pravedno. Nemoj oblikovati samo moj um, već cijeloga mene, kako bih volio ono što voli Krist i kako bih mrzio ono što i On mrzi. Amen.
