Na tisuće zatvorenika, koji su iza rešetaka, u sve većem broju počinju vjerovati u Krista i dolaze do obraćenja. Što se događa?
Nečiji robovi
Što se točno događa? Ako smo spašeni, onda smo, kao što Pismo uči, robovi Kristu. Grčka riječ ”doulos” koristila se gotovo u svakoj situaciji kada se koristila riječ ”sluga” u Novome zavjetu. Ako nismo spašeni, to znači da smo robovi grijeha. Uvijek ”robujemo” nečemu ili nekome.
Ili smo Kristovi robovi i djeca Božja ili smo pod vlašću Sotone, robovi smo grijeha i pripadamo đavlu. Znam da ovo zvuči uvredljivo, ali to je ono što je rekao Isus, ne ja.
Naš Gospodin rekao je sljedeće Židovima koji su povjerovali u Njega: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Ivan 8, 31-32) Samo nas istina, koja se pronalazi u Kristu, Božjoj Riječi i Duhu Svetome može osloboditi.
Djeca gnjeva
Apostol Ivan objašnjava nam kako možemo raspoznati tko je čije dijete: „Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.“ (1. Ivanova 3, 10) Vjernici i dalje griješe i dok god žive na Zemlji neće biti bezgrješni, no trebali bi s vremenom griješiti sve manje.
Ono što je zanimljivo jest to da ljudi koji su iza rešetaka otkrivaju što je to sloboda u duhovnom smislu i da su slobodniji od mnogih koji nisu iza rešetaka. Ako ih je Isus oslobodio onda su zaista slobodni, no to ne znači da su slobodni nastaviti griješiti.
Slobodni su od kazne grijeha, a to je smrt i paklena vatra. Kada svjedočimo onima koji još nisu spašeni, trebamo ostati ponizni iz sljedećeg razloga: „Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.“ (Efežanima 2, 3)
Biti oslobođen
Apostol Pavao napisao je sljedeće: „A sad oslobođeni od grijeha i postavši sluge Božje, imate plod svoj na posvećenje, a kraj život vječni.“ (Rimljanima 6, 22)
Ovdje vidimo ponovno isto. Robovi smo, ali sada nismo više robovi grijehu, nego Kristovi robovi. Ako nas je Krist trebao osloboditi od nečega, to pretpostavlja činjenicu da smo nekoć bili robovi nečega, kao što i jesmo. Bilo smo robovi grijeha. Krist nas je oslobodio, kao što nas uči Pismo: „Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.“ (Rimljanima 8, 2)
To je kao da smo dobili pomilovanje od predsjednika, no u ovom slučaju radi se o Najvišem i Najuzvišenijem od svih, Bogu koji vlada na nebesima. Po Kristu dobivamo slobodu od kazne za grijeh i od vječnog prokletstva, koje očekuje one koji ne žele povjerovati u Njega.
Rast vjere u zatvorima
Zašto toliki broj zatvorenika odjednom počinje vjerovati u Krista? Naš crkveni starješina radi je redarstvenik i jednom sam se s njime našalio rekavši mu: ”Ti ih uhićuješ, ja ih oslobađam”. No u stvarnosti Krist je taj koji ih oslobađa. Zašto se to odjednom događa?
Prije svega, si muškarci i žene su slomljeni i zgaženi. No, znamo da Bog ne može popraviti ono što nije pokvareno. Ti zatvorenici dosegnuli su svoje dno. No otkrili su da ih je Bog čekao cijelo vrijeme. Njihove su ih okolnosti, zbog kojih su nerijetko bili odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, ponizile. Ostali su bez poslova, bez prijevoznih sredstava, bez kućnih ljubimaca, bez prijatelja, a ponekad i bez obitelji. Odlaskom u zatvore izgubili su cijeli svoj život, no ondje su otkrili drugačiju obitelj: Božju Crkvu.
Kada zatvorenici odu iza rešetaka i kada nemaju gdje otići, kada se nemaju kome obratiti, tada otkrivaju da se mogu obratiti samo Bogu. U trenutku kada dosegnu samo dno, samo jedno mogu učiniti: pogledati prema gore.
Puštanje na slobodu
Nakon što je Isus započeo svoju službu na Zemlju, jedna od prvih stvari koje je rekao bila je sljedeća: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene…“ (Luka 4, 18) Zato je došao, kako bi nas oslobodio. Kada Kristovi službenici službuju onima koji su iza rešetaka, ono na taj način služe Kristu. (Matej 25, 37-40)
Sjetite se, mi smo povjerovali i pokajali se, jednom u životu, a prije toga bili smo pod vlašću boga ovoga svijeta, Sotone, a da toga nismo bili ni svjesni. Tek nakon što nam je Bog otvorio naše oči i uši mogli smo vidjeti i čuti Evanđelje. Samo tada postali smo svjesni našeg grješnog stanja i imali smo izbor: poniziti se ispred Boga i zamoliti Ga za oprost.
Nakon toga smo se okrenuli od naših grijeha, odrekli smo se grijeha i našeg prošlog života, što se zove pokajanje i povjerovali smo u Krista. To je jedini način kako čovjek može biti spašen i oslobođen. (Djela 4, 12)
Zaključak
Ovo je moja molitva za vas: da povjerujete u Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Ako to ne učinite, nalazite se u stvarnoj opasnosti od paklene vatre. Možda se nalazite samo jedan udah, samo jedan otkucaj srca dalje od vječnosti, od trenutka kada se više nećete moći pokajati.
Danas je dan spasenja, jer sutra možda ne dođe. (2. Korinćanima 6, 2) Da se Isus Krist danas vrati, dogodilo bi nam se ono kako je opisano u Mateju 7, 21-23. To je razlog zbog kojeg vas preklinjem sada, dok čitate ove retke: pokajte se i povjerujte u Isusa Krista.
Ako to ne učinite, pripremite se na Božji sud nakon smrti (Hebrejima 9, 27) ili nakon Kristovog povratka (Otkrivenje 20, 12-15). Bilo koje od ovog dvoje moglo bi se dogoditi u treptaj oka.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
