Bog nas je stvorio jer nas je želio i ovdje smo zato što želi da imamo odnos s Njim i služimo za Njegovo kraljevstvo.
Neki ljudi kažu: “Nakon što je Bog stvorio svijet i životinje, bio je usamljen pa je stvorio čovjeka!” To je slatko, ali jednostavno nije istina. Bog je neovisan o čovječanstvu. Bogu ne treba ostatak stvaranja ni za što.
“Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve.” (Djela 17, 24-25)
Bog nas je stvorio jer nas je želio
Šesti dan stvaranja, Bog je uzeo prah zemaljski i stvorio čovjeka. Potom mu “u nosnice udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (Postanak 2, 7). Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Adam i Eva bili su više poput Njega nego išta drugo što je stvorio (Postanak 1, 27). Prvom je paru rekao da se plodi i množi i napuni zemlju.
Bog je stvorio skrbnika za svoju zemlju. Dao je čovjeku vlast nad svime ostalim i posao da radi (Postanak 1, 28). Čovjekov prvi posao bio je imenovanje svih životinja. Bog je uživao u radu s Adamom onako kako uživa roditelj koji gleda svog školarca kako uči. Dakle, stvoreni smo za rad, ali ne i rad na način na koji ga obično definiramo. Pozvani smo raditi s Njim u ostvarenju Njegovih ciljeva.
Naši životi nisu neka besmislena kreacija koju je napravio nezainteresirani Kreator. Iako mnogima Bog ne treba, On je i dalje intenzivno zainteresiran za naš život. On nas duboko i nježno ljubi izvan svakog razumijevanja, ne zato što mora (iz potrebe), već zato što je odlučio (iz ljubavi).
“Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno.” (Sefanija 3, 17)
Bog želi odnos s nama
Da bismo ispunili svoju svrhu, trebamo konzultirati Bibliju. Ona nam govori o tome tko je Bog, tko smo i kako bismo trebali živjeti svoj život. Mnogi ljudi pokušavaju pronaći svrhu u sreći, zabavi ili popularnosti, jer nisu svjesni da Bog ima veću svrhu za njihov život. Nažalost, završe prazni i frustrirani. Ali, tome je moguće stati na kraj. Bog nam je dao svoju Riječ kako bismo mogli naučiti tko je On i tko smo mi. Kada ga molimo za smjer, otvara nam plan puta koji vodi našoj svrsi.
Jedna stvar koju učimo je da nas Bog ljubi i dokazao je ljubav tako što je poslao svoga Sina, Isusa, da nam pokaže kakav je (Ivan 14, 9). Iako nas Bog ljubi, grijeh nas je odvojio od Njega (Rimljanima 3, 23). Isus je došao na zemlju i ponudio se umrijeti na križu umjesto nas. Uzeo je kaznu koju naš grijeh zaslužuje (2. Korinćanima 5, 21). Bog ga je uskrsnuo iz mrtvih tri dana kasnije, dokazujući da je Isus Gospod nad svime, uključujući i smrt. Tada je Bog odredio da će svima koji vjeruju u Isusa biti oprošteno i stupit će u odnos s Njim.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Ivan 3, 17-18)
Dakle, prva Božja želja je da Ga spoznamo po vjeri u Njegovog Sina. Kada znamo tko je On, možemo otkriti tko smo mi. Imamo odnos s Njim!
Što Bog očekuje od nas?
Božji cilj za svako Njegovo dijete jest da poprimi roditeljsku sličnost. On želi da budemo poput Isusa (Rimljanima 8, 29). Dakle, On nam daje duhovne darove koji nam omogućuju da Mu služimo nadnaravno (1. Petrova 4, 10; 1. Korinćanima 12, 7–11). Dok hodamo s Bogom i koristimo svoje darove za služenje, živimo svoju svrhu.
“Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6, 8)
Nastojimo naučiti Božje naredbe kako bismo Mu mogli biti poslušni. Ljubiti milosrđe znači postati kanalima istog milosrđa i milosti kojom nas je spasio: oprostiti onima koji nas vrijeđaju i prepustiti konačni sud Bogu. Ponizno hodamo s našim Bogom kada ostanemo blizu Njega u dobrim i lošim vremenima, zahvaljujemo mu za svaki dobar dar i trčimo prema Njemu kada se osjećamo ugroženo.
Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta. (Izreke 18, 10)
Kada ponizno hodamo s Bogom, spremamo blago na nebu dok nastojimo spoznati i slijediti Njegovu volju. Živeći životom na zemlji radi Njegove slave, jednog dana možemo doći u Njegovu prisutnost, znajući da smo ispunili svrhu zbog koje nas je Bog stvorio.
