U našim lokalnim crkvama očigledno je više žena, nego muškaraca. Zašto muškarci vole otići na utakmice, ali izbjegavaju crkvu? Donosimo nekoliko razloga:
1. Muškarci percipiraju crkvu kao mjesto slabih ljudi
Neki muškarci mogu crkvu doživljavati kao mjesto koje nije u skladu s njihovom osobnom slikom muškosti. Mogu osjećati da je crkveno okruženje emocionalno izražajnije i poticajnije, što je u sukobu s njihovim vlastitim idejama da budu stoički ili samopouzdani.
2. U njoj nemaju srodne uzore
Muškarci se možda bore pronaći uzore unutar crkve s kojima se mogu identificirati. Možda vide neki problem u župniku ili drugim vođama? Odsutnost muških figura koje pokazuju ravnotežu snage i vjere može odvratiti muškarce od osjećaja da pripadaju crkvenoj zajednici.
3. Daju veći prioritet sportu, radu i slobodnom vremenu
Muškarci često daju prednost radnim obvezama ili slobodnim aktivnostima, kao na primjer odlasku na utakmicu ili drugom sportskom događaju, u odnosu na odlazak u crkvu. Nedjeljno jutro može se smatrati vremenom za odmor, sport ili obitelj, a ne kao vrijeme za bogoslužje i zajednicu.
4. Boje se osude ili licemjerja
Neki muškarci mogu izbjegavati crkvu zbog straha da će biti osuđivani zbog svojih prošlih grijeha i postupaka ili zato što zapažaju razinu licemjerja unutar crkvene zajednice koju smatraju odbojnom.
5. Muškarci se teže povezuju s propovijedi
Način na koji je evanđelje predstavljeno možda neće uvijek imati odjeka kod muškaraca, osobito ako se ne bavi izazovima s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu. Ljudi bi mogli tražiti praktične i izravne primjene vjere, za koje smatraju da nedostaju crkvenim učenjima.
6. Crkva je više od pohađanja
Crkva je Tijelo Kristovo! Stoga, posvećenost Crkvi uključuje više od samog pohađanja, te često uključuje sudjelovanje u životu zajednice i službu. Neki muškarci možda oklijevaju preuzeti ovu obvezu zbog vremenskih ograničenja ili neizvjesnosti o razini svoje vjere.
Zaključak
Ovi razlozi mogu jako razlikovati među pojedincima i ne odnose se na sve muškarce. Crkve mogu raditi na razumijevanju ovih problema i stvaranju okruženja u kojem se muškarci osjećaju dobrodošli i cijenjeni. To ne znači da se moraju liberalizirati ili razvodniti poruku Evanđelja.
Napori da se muškarci uključe u crkveni život mogu uključivati programe mentorstva, mogućnosti služenja i rasprave koje se bave stvarnim životnim problemima iz muške perspektive.