Crkve bi trebale poticati i muškarce i žene da preuzmu odgovornost za vlastite veze.
Nedavno sam napravila online Pitanja i odgovore na temu spojeva, a među stotinama podnesenih pitanja, počela sam primjećivati stvari koje su me rastužile.
Pitanje za pitanjem, od žena sam čula slične probleme. Pitanja kao što su:
Zašto muškarci očekuju mnogo, a daju tako malo?
Kako privući muškarca, a ne dječaka?
Zašto je tako teško susresti pobožnog muškarca, koji ne samo da ispovijeda svoja uvjerenja, nego zaista žudi za Bogom?
Pošto sam kršćanka, je li loš presedan to da ja budem ta koja inicira vezu?
Bili smo prijatelji godinama, kako ću znati sviđam li mu se?
Što muškarci misle o djevojkama koje ih traže?
Jednostavan odgovor na ovakva pitanja bio bi napisati što više članaka ovog tipa upućenih muškarcima, koji će im reći da pružaju više, pitaju više, postanu zdraviji, snažniji, pobožniji… i tako dalje. I može biti neke istine u ovakvoj vrsti odgovora. Ali mislim da, odgovarajući na navedena pitanja na takav način, propuštamo nešto veliko:
Čini mi se da smo u nekim kršćanskim krugovima stvorili kulturu koja govori kršćankama koje su same da trebaju čekati na muškarca da napravi prvi korak, da trebaju prepustiti najveći teret odgovornosti u vezama muškarcu.
Nema ništa loše u tome da želite da muškarac preuzme inicijativu u vezi, ali i žene također trebaju preuzeti odgovornost za svoju vezu. To može izgledati drugačije, ovisno o osobi i situaciji, ali evo nekoliko mjesta za početak:
Počnite provoditi vrijeme s boljim dečkima. Oni su negdje vani!
Uvijek dobivam pitanja od žena koje su se u svom životu razočarale u muškarce. Laganje, varanje, pasivnost, arogantnost, grubost, sebičnost – popis se nastavlja.
Nekim ženama je teško za povjerovati da postoje dobri momci, pa se skrase s muškarcem koji ih tretira loše. Ali tim ženama bih rekla da se prestanu žaliti na „kretene“ u svom životu i umjesto toga učine nešto po tom pitanju. Uložite svoje vrijeme u one dobre. Znam da su negdje vani, jer ja sam u interakciji s njima svakodnevno kroz svoj blog i kroz crkve, fakultete i konferencije koje posjećujem.
Preuzmite odgovornost za svoje veze ulaganjem svog slobodnog vremena u ljude koji vas cijene.
Prestanite prihvaćati to da dajete tako mnogo, a primate malo
Još jedna stvar koja se iznova pojavljuje je ideja da žene daju tako mnogo, a muškarac, kako one osjećaju, daje tako malo. No djelomično, mislim da je i to prikaz takve vrste veze u kojoj žene dozvoljavaju sebi da su u istu uključene.
Postoji dosta vremena u kršćanskom životu za koje smo pozvani da ulažemo i dajemo od sebe drugima ne očekujući ništa zauzvrat, ali početak romantične veze ne pripada takvom vremenu. Ako netko pruža premalo, zašto provesti ijedan trenutak više da bismo ga uvjerili da pruži više? Ako ste u takvoj vrsti veze, zamislite koliko će strašno biti unijeti takvu vrstu interakcije u brak.
Preuzmite odgovornost za svoje veze time što ćete reći NE jednostranoj vezi.
Prestanite čekati i počnite živjeti
Nedavno sam pročitala članak koji potiče žene da „čekaju na muškarca“. Bit ću iskrena, vikala sam na zaslon svog računala u jednom trenutku tijekom čitanja tog teksta. Prilično sam sigurna da nas Sveto Pismo potiče čekati Boga, a ne muškarca.
Čini mi se da neke crkve potiču kršćanke čekati, ostavljajući muškarcu da ih vode u njihovom životu. Ponekada, način na koji se to odigra je taj da žena pasivno slijedi u dvosmislenoj, neprijatnoj, tko zna kakvoj vrsti veze u kojoj nemaju pojma je li muškarac zainteresiran za njih ili ih samo vidi kao svoju „sestru u Kristu“.
Neke neprijatnosti i nerazumijavanje su neizbježne u vezama, ali ponekada, kršćanke se toliko zamaraju pojmom da su muškarci „vođe“, koji ne prepoznaju da nas samo Bog poziva na takvu vrstu „vodećih“ odnosa, unutar zidina ljubavi, poštovanja i međusobno pokornog braka.
Neudane žene trebaju preuzeti odgovornost za veze tako da se osiguraju kad shvate da su zakoračile na „dvosmislen teritorij“. Kada vaš odnos s muškarcem počinje biti ekskluzivan, emocionalno intiman, fizički ili počinje nalikovati na vezu na neki način – ne čekajte sljedećih nekoliko mjeseci (ili čak godina) pitajući se što se mota po njegovoj glavi.
Zaštitite svoje srce bilo vrativši se par koraka unatrag i dajući mu prostora da on zapravo traži vas, ili krenite naprijed i pitajte ga što se događa. „Naše prijateljstvo počinje više nalikovati na vezu… Koje su tvoje namjere ovdje?“ Crkve bi trebale poticate žene ne da samo slijepo slijede, nego da preuzmu odgovornost za svoje veze štiteći svoje srce i um od zone dvosmislenosti, jer se upravo u zoni sumraka u vezama događa najviše boli i zbunjenosti.
Bog nas poziva da čuvamo naša srca, a to znači preuzimanje odgovornosti za naš život i vezu, a ne samo „čekanje na muškarca“. Jer žene, bilo što dragocjeno je vrijedno štititi – a svaka od vas je izuzetno dragocjena.
Autorica: Debra Fileta; Prijevod: Blaženka Š.
