Kršćani se ne trebaju bojati Sudnjeg dana. Biblija nam daje tri neoboriva razloga da nemamo razloga bojati se, već da imamo sve razloge radovati se dolasku Sudnjeg dana:
Strah nije u skladu sa svim divnim odnosima koje je Gospodin najavio u svojoj ljubavi za nas.
Bog je definirao tko je On nama, a ta definicija nije sukladna strahu. Kroz čitavo Pismo On opisuje sve strane svog odnosa s nama: On je naš Otac, brat, prijatelj, zaručnik, glava, muž, odvjetnik, rođak, otkupitelj, pomoćnik, utočište, pastir i još mnogo toga.
On je uspostavio sve te slavne odnose s nama kroz križ. I sad želi da znamo: ”To je ono tko sam ja vama.” Mislite li da će On iznenada Sudnjeg dana obrisati sve te odnose sa svojim narodom? Nikada.
Kako može otac odbaciti potomstvo u trenutku kad to dijete treba odgovarati? Čak i kad se knjiga života otvori, On će još uvijek biti vaš Otac, odvjetnik, posrednik. Nitko ne može oduzeti taj odnos od vas.
Strah ne može biti nazočan na dan vaše obnove i krunidbe.
”Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama… Koliko je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša” (Ps 103,10.12). Naši umovi ne mogu ni započeti mjeriti koliko je istok udaljen od zapada. A to je ono što Bog želi reći u ovom retku: On je tako daleko uklonio naše grijehe da ih nikada više ne možemo pozvati natrag.
Možda se pitate zašto Dan Božjega suda nazivam danom naše krunidbe? Zato što Izaija kaže za taj dan: ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati” (IZ 62,5). Kad onoga dana budete stajali pred Gospodinom, prepoznat ćete Njegove oči pune ljubavi za vas. On će tada ispred čitavog mnoštva prestupnika pružiti ruku da vas zagrli kao svoju zaručnicu. Pitam vas, kako se možete bojati dok vas vaš Gospodin gleda s ljubavlju i veseljem? Tada ćete još uvijek biti zjenica Njegova oka.
Gospodin neće učiniti ništa manje od onoga što je od nas zahtijevao ovdje na zemlji.
Bog ne zahtijeva ništa od nas u svojim zapovijedima što sam nije voljan učiniti. A jedan od tih zahtijeva jest da skrivamo, pokrivamo i opraštamo grijehe naše braće i sestara: ”Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svog brata” (Mt 18,15).
Ako će biti odvojen sud za kršćane, vjerujem da će to biti područje života gdje će se to događati. Bog mrzi kad izlažemo slabosti i nemoži drugih svetih, posebno pred očima grešnika. Ja vjerujem da će ovaj sud morati biti privatan, oči u oči, intiman susret. Isus će nam s ljubavlju reći:
”Ne mogu dopustiti da ovu prtljagu nosiš sa sobom. Želim ti pokazati što si propustio na zemlji i kako su neka tvoja djela bila počinjena u tijelu, bez mog Duha. Da, ti si moja dragocjena zaručnica i pred tobom nije ništa drugo nego slava. Pod mojom si krvi, bez ijedne mrlje ili bore. Ali sva tvoja djela učinjena u tijelu moraju izgorjeti.”
To će biti učinjeno samo da se uzveliča Njegovo milosrđe. Vidjet ćemo sva prošla djela našega tijela spaljena kao svjedočanstvo Njegove milosti. Kakav slavan trenutak veselja u milosti pokazane nam tada!
Njegova Riječ već nam govori: ”Čovjekova promišljenost čini ga sporim na grijeh, i njegova je slavi preći preko prijestupa” (Izr 19,11). ”Slava je Božja sakrivati stvari” (Izr 25,2). U privatnom trenutku onoga dana, Isus će nam pokazati kako je opraštao naše grijeh kad smo to najmanje zaslužili.
Otkrit će nam kako su samo Njegova milost i milosrđe dopustili da prijeđemo iz smrti u život. ”Sva njegova nedjela šti ih počini bit će zaboravljena” (Ez 18,22). Naši grijesi zauvijek su izbrisani Njegovom krvi i nikada se više neće spominjati. A takav bi trebao biti i naš stav prema našoj braći i sestrama koji su nas povrijedili.
Autor: David Wilkerson
