Često se borimo s vjerom u Boga kada se suočimo s teškim okolnostima. Zašto je važno sjetiti se Božje vjernosti u teškim situacijama?
Kada se čini da život ne ide onako kako smo se nadali, lako je završiti u očaju. Zaboravljamo Božju vjernost i ne prepoznajemo da je Bog, koji je prije bio s nama, još uvijek prisutan usred naših trenutnih poteškoća.
Zaboravljanje Božje vjernosti brzo nas dovodi do očaja i neposlušnosti Bogu
Dok dođemo do knjige Brojeva, Izraelci su bili u pustinji najmanje dvije godine. Spremaju se krenuti naslijediti obećanu zemlju, ali Jošua šalje dva uhode prije svih ostalih kako bi mogli steći predodžbu o tome kakva je ta zemlja. Uhode se vraćaju s informacijom da je zemlja plodna i njome teče med i mlijeko. Ali postoji jedan problem: ljudi koji žive u zemlji su izuzetno zastrašujući. Jedan od uhoda prenosi ovu zabrinutost zajednici i svi tonu u očaj. Počinju pozivati vođe da ih vrate u Egipat, zemlju koju su tek nedavno napustili.
Ukratko, Bog je bio duboko nezadovoljan i kaznio je tu generaciju Izraelaca, zabranivši im ulazak u obećanu zemlju. Njihova su djeca naslijedila obećanje, ali oni su proveli živote lutajući pustinjom, gdje su na kraju i umrli.
Zašto su se Izraelci htjeli vratiti u Egipat?
Pokušali su se vratiti jer su se bojali. Pogledali su situaciju koja je bila pred njima i zaključili da nema načina da osvoje zemlju. Ali, Bog nikada nije očekivao da će pobijediti svojom snagom. Bio je odlučan voditi bitku. Već je njihove neprijatelje predao u njihove ruke, ali nisu htjeli povjerovati u to.
Vjerujem da su odbili vjerovati Bogu prvenstveno zato što su zaboravili Božju dobrotu. Za njih je već učinio bezbroj stvari:
- omogućio im je da napreduju u Egiptu unatoč teškom ropstvu;
- izbavio ih je od faraona kada je tlačiteljska vladavina postala preteška za podnošenje;
- razdvojio je Crveno more i dopustio im da prođu po suhom kada im se egipatska vojska približila;
- dao im je manu i prepelice u pustinji kada nisu imali što jesti;
- opskrbio ih je vodom iz stijene kada su ožednjeli u pustinji;
- učinio ih je pobjednicima nad njihovim neprijateljima;
- obećao im je dobru zemlju u kojoj teče med i mlijeko … I još puno toga.
Nije bilo razloga da se boje onoga što je pred njima s obzirom na sve što je Bog učinio za njih u prošlosti. Ali, budući da se nisu sjetili Božje dobrote, završili su paralizirani strahom i izgubili su Božje obećanje.
Zašto je važno sjetiti se Božje vjernosti u teškim okolnostima?
Nisu Izraelci jedini koji su krivi za ovo. Često smo i mi. Bog se pojavio u mom životu toliko puta kroz toliko teškoća, a opet sam dopustio da budem mučen strahom da se stvari koje je Bog obećao neće ostvariti.
Život može biti bolan, a gubitak i poteškoće teško je podnijeti. Nije da tvoja bol nije važna. No, umjesto toga, stvarnost je sljedeća: Bog je vjeran čak i usred vaših teških okolnosti. On je s vama. On vas nije i neće vas napustiti.
PROČITAJTE: BOG JE VJERAN: On vas može izbaviti iz nemoguće situacije!
Sjećanje na Božju vjernost vodi do nade – ne nužno da će stvari ispasti onako kako ste očekivali, već da je Bog dobar i da vas voli. Ako je Bog dobar, ako je suveren i ako vas voli, to znači da će, iako životne okolnosti mogu biti izazovne, na kraju sve biti dobro.
Znam da je ovo lako reći … No, sjetiš li se Božje vjernosti kada vidiš samo oluju? Iz iskustva znam da kada dijelimo vlastite priče o Božjoj vjernosti i slušamo priče prijatelja, obitelji i članova svoje zajednice, to više u nju vjerujemo i više raste povjerenje u Boga.
Umjesto da s neizvjesnošću gledate u budućnost, sjetite se Božje vjernosti u prošlosti. Stvari će puno bolje izgledati!
