Teško je moliti za sebe, a osobito za druge. Zašto je to tako? Zašto bismo radije radili nešto drugo, nego molili?
Budite iskreni na trenutak: kakav je vaš molitveni život? Tako ga nazivamo, zar ne? Dobri smo kršćani, a u našim životima imamo taj rascjepkani segment koji se zove ”naš molitveni život”.
Jer molitveni život je odvojen od ostatka našeg života, zar ne?
Ovo ne govorim kao osoba koja moli, iako ne mislim da molim onoliko koliko bih trebao i ovo ne govorim kao netko tko ne vidi jasne reference u biblijskoj molitvi, kao i ono zbog čega je molitva ključna u životu svakoga tko se naziva kršćaninom.
Borio sam se kako bih molio. Otišao sam iz svog svijeta i povukao sam se u osamljeni kutak, misleći da ću ondje moći govoriti Bogu te da će možda, samo možda i On odgovoriti meni. Čaroban odgovor.
Pognuo sam svoju glavu u trenucima krize. Ono što činite kada govorite drugima da ste u ”duhovnoj zoni”, u kojoj ostvarujete povezivanje s Bogom, kako se drugi ne bi usudili ometati me jer sam U MOLITVI. Eto. Usrdna molitva. Čak sa smrknutim obrvama, kako bih naglasio svoju dodatnu koncentraciju u molitvi.
VIDI OVO: KADA JE TEŠKO MOLITI: Ovih 10 biblijskih stihova vam mogu pomoći
Lagao sam ljudima. Vjerojatno i vama. Rekao sam ”molim za vas” i da budem iskren, kada sam otišao od vas, zaboravio sam na sve brige koje vas pritišću, jer da budem iskren, vaše brige ne pritišću mene.
Svi smo to radili, zar ne? Samo pogledajte na Facebook za Boga miloga! To ovako funkcionira: netko iz vaše prošlosti, netko s kime ste zajedno išli u osnovnu školu , ali s kime se nakon toga niste vidjeli ili čuli 20 godina, objavio je na Facebooku da njegova cijela obitelj pati od zarazne bolesti, jer baš je grozno kada samo jedna osoba povraća uokolo, a kamoli četiri. Nakon toga se počnu slijevati komentari.
”Molimo za vas”!
”Ajoooooj… molimo za vas”!
”Svi mi molimo za vas”!
Omiljeni mi je kada netko samo napiše ”molitve”. Možda, ako imate sreće, ubacili su vam s tom porukom i koji emotikon. Da da. Mole za vas izravno sa svojih pametnih telefona.
Neki od tih ljudi zaista brinu i zaista se mole za vas. Možda sam i ja jedan od njih. Nadam se da jesam.
No vjerojatno nisam.
Prije nekoliko mjeseci, naša mala, molitvena grupa čitala je ”Molitveni život”, knjigu od Paula Millera. Obično nisam tip koji čita kršćanske knjige, jer sve one su podosta slične i prevelik broj njih govore o istim stvarima, no ova me se dojmila. Pisac je odmah na početku istaknuo problem s molitvom: „Molitva otkriva koliko smo zauzeti samima sobom i otkriva naše sumnje“. Kakva istina.
Otkrio sam da su stvari, za koje nikada ne molim, spadaju u jedan od dva ekstrema: ili su ”prevelike” za Boga, na primjer kada netko ima rak pa traži molitve za iscjeljenje, ljudi širom svijeta umiru od gladi i traže molitve, itd. ili su ”premalene” za Boga, kao na primjer kada netko kaže da ga boli lijevo oko, kada netko izgubi ključeve od automobila i slično.
Stoga u osnovi, ne molim.
Odnosno, molim ponekad, ali ne onako kako bih trebao. Stoga, kada pročitam prvo poglavlje poslanice Rimljanima, počnem osjećati onu bol krivnje u trbuhu. Pavao piše vjernicima, dajući im do znanja da je molio i da još uvijek moli za njih i da je Gospodin svjedok njegovih molitava!
Znate u onim situacijama kada se kunemo da govorimo istinu i kažemo stvari poput: „Kunem se svojom obitelji, majčinim grobom, Biblijom“? Pavlove rečenice imaju takvu težinu; Pavao je jako siguran da je Bog njegov svjedok dok on moli. Možemo li i mi to reći? Ja znam da ne mogu. Moji nedostaci u molitvi su prečesti.
VIDI OVO: Zašto trebate paziti što molite od Boga?
Pavao u Rimljanima 1, 8-12 čini dvije stvari: zahvaljuje Bogu na njegovoj braći vjernicima i izražava svoju želju da ih ohrabri. Za mene, ovo izgleda kao odlična početna točka u situacijama kada naš molitveni život treba dodatni poticaj: zahvaljivanje Bogu za one koje je stavio oko nas kako bi nas voljeli i brinuli se za nas. Nakon toga slijedi molitva Bogu kako bi nam pomogao da ih ohrabrimo.
Ako se u molitvi susretnemo s radosnim srcem, slaveći Ga zbog Njegovih brojnih blagoslova, više smo otvoreni za slušanje onoga što nam On želi reći. To uklanja fokus s nas samih i usmjerava ga na druge, što nama daje više slobode za prikazivanje Božje ljubavi prema drugima i da, za iskreno provođenje vremena u molitvi za njih.
Autor: Eddie Becker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Relevantmagazine.com
