Petrovo zatajenje Isusa bilo je rezultat niza postupaka koji su ga postupno udaljili od vjernosti svom Učitelju.
Prvo, samouvjerenost ga je dovela do precjenjivanja vlastite snage. Drugo, pratnja Isusa izdaleka pokazala je strah i nesigurnost. Treće, druženje s ljudima koji nisu dijelili njegove vrijednosti dodatno je oslabilo njegovu odlučnost.
Biblijski prikaz Petrova nijekanja
Luka u svom evanđelju opisuje kako je Petar, nakon što su Isusa odveli u kuću velikog svećenika, ostao u dvorištu uz vatru. Dok je sjedio među slugama i neznancima, prepoznali su ga kao Isusova sljedbenika.
Na optužbe da je bio s Isusom, Petar je tri puta zatajio: „Ne znam ga, ženo!“, „Čovječe, nisam!“ i „Ne znam o čemu govoriš!“. Nakon trećeg nijekanja, oglasi se pijetao, a Isus ga pogleda. Petar se tada prisjeti Isusovih riječi i gorko zaplaka. (Luka 22, 54-62)
Što je dovelo do Petrova pada?
Petar je sjedio uz „vatru neprijatelja“ u dvorištu Kajfe, velikog svećenika koji je sudio Isusa. Bio je iscrpljen i ranjiv, a nevjernici su ga okruživali. Matej bilježi da je Petar „sjeo sa slugama da vidi kraj“, očito pasivno promatrajući situaciju, osjećajući se nemoćno. Njegova prisutnost među krivim ljudima na pogrešnom mjestu učinila ga je podložnim pogrešnim odlukama.
Pouka za nas
Petrova priča upozorava nas da pažljivo biramo ljude s kojima provodimo vrijeme. Iako možda vjerujemo da pozitivno utječemo na njih, često se dogodi suprotno – oni povuku nas. Psalam 1, 1 nas savjetuje: „Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca.“ Ovaj redak jasno prikazuje progresiju – od slijeđenja, preko stajanja, do sjedenja – koja vodi u grijeh.
Kao i Petar, možemo naučiti da grijeh često dolazi kroz niz malih koraka. Ako se nađemo na krivom mjestu, s krivim ljudima, lako možemo donijeti pogrešne odluke. Petrovo iskustvo potiče na preispitivanje i podsjeća koliko je važno ostati vjeran Kristu.
