Petar je počeo tonuti jer je skinuo pogled s Isusa. U svom slučaju, pogledao je na vjetar. U našem slučaju, to bi moglo biti nešto drugo.
Petar je bio spreman staviti sve na kocku. On i ostali učenici cijelu su se noć borili protiv valova i vjetra kad im se Isus ukazao hodajući po vodi.
Želeći dokazati svoju hrabrost Isusu, Petar daje nevjerojatnu izjavu: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi“ (Matej 14,28). Bili su to uzburkani valovi, a Petar je doslovno bio spreman koračati po njima jer je gledao Isusa. To mu je dalo pouzdanje i hrabrost.
Nekoliko je trenutaka bilo dobro dok Petar nije počeo tonuti. A zašto je tonuo? Zato što je skinuo oči s Isusa i usmjerio pogled na druge stvari. Biblija nam govori: „No vidjevši silan vjetar, uplaši se“(r. 30).
VIDI OVO: Isus smiruje oluje: 4 načina kako to čini u našim životima
Okolnosti mogu biti zastrašujuće. Kad vas šef pozove i kaže da tvrtka mora smanjiti broj radnika te dobivate otkaz, kad vam liječnik dostavi rezultate testova koji nisu dobri, kad otvorite pismo od odvjetnika koji kaže da vas se tuži, možete se uplašiti. To vas može pogoditi. I može uzrokovati da skrenete pogled s Isusa.
Tamo gdje vlada strah, vjera nestaje. Ali gdje vlada vjera, nema mjesta za strah. Vjera i strah se ne miješaju. Dok uvodite vjeru, strah izlazi na stražnja vrata. Ali ako pozovete strah kao stanovnika u vašem životu, onda ćete udaljiti vjeru.
Petar je imao vjeru. Imao je oči na Isusu. Činio je nemoguće. No, onda je počeo tonuti, jer je skinuo pogled s Isusa. U svom slučaju, pogledao je na vjetar. U našem slučaju, to bi moglo biti nešto drugo. Ali kad zaboravimo Boga, počet ćemo tonuti.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Vesna L.; Iz knjige “No Place for Fear”/Jesus.org
