Pismo je vrlo jasno o tome da je pakao zaista vječan. Za života na zemlji donosimo odluku gdje ćemo provesti vječnost.
Evanđeoski kršćani proveli su puno vremena razgovarajući o doktrini pakla. Jedno pitanje posebno teško odzvanja: zašto je pakao (ako postoji) vječan?
Zamisao vječnog pakla teško pada na naša srca dok razmišljamo o onima koje volimo i za koje znamo da su odvojeni od Krista. Ponekad je sotonska želja za osudom („Ti zasigurno nećeš umrijeti.“) ono što se krije iza poricanja budućeg suda, no ponekad je ljudski motiv jednostavno nepodnošljiva težina svega.
Zašto bi Bog dosudio vječnu kaznu za zločine počinjene u onome što sam Bog opisuje kao život brz poput izmaglice? (Jakov 4, 14; Psalam 39, 5; Psalam 144, 4) Pismo je vrlo jasno o tome da je pakao zaista vječan. Da, Pismo govori o paklu kao o ”smrti” i ”uništenju”, ali određuje ove termine kao mjesto gdje će „biti mučeni danju i noću zauvijek i uvijeke“. (Otkrivenje 20, 10) Zašto ovo mora trajati vječno? Postoje barem dva razloga.
Zašto je pakao vječan?
1. Grijeh je ozbiljnija stvar nego što mi to shvaćamo.
Prvo, pobuna protiv Boga je ozbiljnija nego što to mislimo. Pobuna protiv neograničeno vrijednog Stvoritelja je neograničeno gnusna uvreda. Ovo znamo intuitivno. Iz tog razloga, u svojim ljudskim shvaćanjima pravde, jednog čovjeka osuđujemo na jednu kaznu zbog prijetnje da će ubiti suradnika, dok drugog čovjeka koji je prijetio da će ubiti predsjednika države osuđujemo na puno težu kaznu.
2. Grijeh ne nestaje.
Drugo i još važnije je sama priroda kazne. Grešnik u paklu ondje ne postaje moralno neutralan nakon što bude osuđen. Ne smijemo zamišljati proklete koji pokazuju evanđeosko pokajanje i čežnju za Kristovom prisutnošću. Oni zaista, kao što priča o bogatašu i Lazaru kaže, žele pobjeći od kazne, ali oni nisu nova stvorenja. Oni u paklu ne vole Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom.
PROČITAJTE: Pakao je mjesto vječne kazne: Što nas Isus uči o paklu?
Umjesto toga, u paklu osoba vidi kako je to kada se živi odvojen od milosti. Ovakva priroda je sotonska (Ivan 8, 44). Osuda se nastavlja zauvijek i uvijeke zato što i grijeh tako postoji. Pakao je posljednja ”isporuka” (Rimljanima 1) pobunjenika onome kakav on želi biti i to je grozno.
Odgovori na stvarnost vječnosti pakla
1. Izbjegavanje istine.
Pokušaji izbjegavanja istine o paklu kao o vječnoj kazni pokazuje nam naše sudioništvo u edenskom grijehu. Zamjena ljudske mudrosti i ljudske pravde i da, ljudskog poimanja ljubavi za Božji autoritet.
2. Evangelizirati izgubljene.
Da, pakao je strašan. Bog Ga takvim smatra. Naš odgovor na takav horor ne bi trebao biti poricanje, već ustrajna evangelizacija naroda. Znajući grozotu pakla, trebamo moliti za ljude, kao što je sam Krist molio za nas kako bismo bili ”pomireni s Bogom”. (2. Korinćanima 5, 20) Kao što C. S. Lewis piše: „Dugoročno, odgovor svima onima koji se opiru doktrini pakla je pitanje: Što moliš Boga da učini? Da obriše njihove prošle grijehe i da im pod svaku cijenu podari novi početak, ublažavajući svaku poteškoću i nudeći im svaki puta čudesnu pomoć? Ali Bog je to učinio na Kalvariji. Da im oprosti? Da ih ostavi na miru? Eh, bojim se da to upravo čini“.
Pakao bi nas trebao nagnati prema jedinoj nadi za sve nas i za cijeli svijet, prema evanđelju Isusa Krista, a ne da tražimo izgubljenu nadu za izgubljene. Kršćansko evanđelje vjeruje da je ”dan spasenja” sada, (2. Korinćanima 6, 2) za vrijeme ovoživotne privremene suspenzije osude. Nakon ovoga Božja milost se neće produžiti. Doći će Njegova pravda i ona će udariti snažno.
3. Okrenuti se prema Isusu.
Isus zaista vlada nad svim stvarima, stvarajući mir preko svoje krvi na križu. (Kološanima 1, 20) No ovaj mir ne znači pokajanje za svakog pojedinca. Umjesto toga, Isus pobjeđuje nad svojim neprijateljima, koji savladani leže ispod Njegovih kraljevskih stopala. Da, svaki jezik priznao je Isusa kao Gospodina, čak i sam Sotona (Filipljanima 2, 9-11). Ovo ne znači, kao što sam Isus uči, da svaki jezik vapi Isusu za spasenjem. Umjesto toga, postoji jedinstveno prepoznavanje toga da je Isus pobijedio svakog protivnika Njegovog prijestolja. Otkupljeni će voljeti ovu istinu. Okorjeli će naricati.
Do tada trebamo propovijedati, moliti, preklinjati, upozoravati. Pakao je odvratan, beskrajan i u potpunosti neizbježan.
Autor: Russel Moore; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
