“Vjeruj u sebe”, “Voli se” i slične fraze su trenutno u trendu. Zašto je opasno vjerovati u sebe?
Nema ništa loše u samopouzdanju za donošenje odluka ili isprobavanje novog smjera. Samopouzdanje je dobro sve dok ga prate poniznost, razboritost i strah od Boga. No, vjerovanje u sebe može odvesti na put grijeha.
Što Biblija kaže o vjerovanju u sebe?
Ovako govori Jahve: “Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.” (Jeremija 17, 15-17)
Usporedite ovo s onim što nam Pavao kaže u Filipljanima 4, 19: “A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.”
Vjerujući da sve možemo sami riješiti i postići u svojoj snazi i sa svojim resursima, teže nam je vidjeti našu potrebu za Bogom. Možemo se hvaliti: “Nitko drugi mi ne treba” i postati oholi. Možda osjećate da vas je Bog na neki način iznevjerio. To vas može natjerati da posumnjate u Njegovu ljubav i brigu za vas. Zbog toga guramo Boga u stranu i zapravo mu kažemo: “Ne, hvala. Ne trebam Tvoju pomoć. Sam ću to učiniti.” Ovi osjećaji su Sotonine laži. U 1. Petrovoj 5, 7 Petar nam govori da svoje brige prepustimo Bogu jer On brine za nas. Ako to učinimo, On će nam pokazati prave staze kojima trebamo ići (Izreke 3, 5-6).
U Ivanu 15, 5 Isus nam govori da ne možemo učiniti ništa bez Boga. Da bismo u svojim životima donosili plod kakav Bog želi, od nas se traži da budemo vezani za pravi trs – taj trs je Isus. Naš plod trebao bi biti “ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Galaćanima 5,22-23). Ako se oslanjamo samo na sebe, nećemo dati dobre plodove, jer smo vođeni svojim tijelom, a ne Duhom Svetim.
Samopouzdanje koje nije uspjelo
Pogledajte neuspješne primjere samopouzdanja u Bibliji. Bog je obećao Abrahamu da će od njega stvoriti veliki narod, ali nakon godina čekanja on i Sara još uvijek nisu imali djece. Sara, odlučivši se osloniti na sebe, daruje Abrahamu svoju sluškinju. Rađa se sin Jišmael koji unosi razdor između Abrahama i Sare (Postanak 16, 5). U Božje vrijeme Abraham i Sara dobili su Izaka koji je ispunio Božje obećanje o sinu (Postanak 21). Matej 26, 31-35 kaže da je Petar hrabro rekao da nikada neće ostaviti ili napustiti Isusa. Unutar nekoliko sati Petar i svi ostali učenici učinili su suprotno – zanijekali su ga ili napustili. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, učenici su se stisnuli od straha. Oslanjajući se na sebe, nisu mogli učiniti ništa. Tek kada je Duh Sveti sišao na njih, odvažili su se podijeliti svoju vjeru.
Biblija je puna upozorenja da ne vjerujete u sebe
“Ne oslanjaj se na vlastiti razum.” (Izreke 3, 5)
“Bezuman je tko se uzda u svoje srce.” (Izreke 28, 26)
“Ljudska pomoć je bezvrijedna.” (Psalam 108, 12)
“A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo” – riječ je Jahvina.” (Jeremija 9, 23)
Nasuprot tome, Biblija kaže, trebamo vjerovati u Boga:
“Uzdaj se u Jahvu svim srcem svojim.” (Izreke 3, 5)
“Tko se uzda u Jahvu, uspjet će.” (Izreke 28, 25)
“Tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.” (Izreke 29, 25)
Kao što je Isus rekao: “Vjerujete u Boga i u mene vjerujte!” (Ivan 14, 1)
Budući da smo puni grijeha, ne bismo trebali vjerovati sami sebi. Naša će snaga posustati i zato nam je potrebna Gospodinova snaga (Filipljanima 4, 13; Izaija 40, 28–31). Naša će mudrost propasti i zato nam je potrebna mudrost odozgo (Jakovljeva 1, 5). Trebamo skrenuti pogled sa sebe na veličinu i slavu Božju, vjerovati u Krista i živjeti za slavu Božju (Kološanima 3, 17). Dok to činimo, doživjet ćemo puninu radosti i Božjeg zadovoljstva.
