Koja je svrha patnje u tajnosti? Ovo me je pitanje proganjalo godinama. Pitala sam se kakva je svrha provesti dane, mjesece, pa čak i desetljeća u boli kojoj nitko nije svjedočio.
Moja patnja nije bila jasna i određena, s određenim početkom, kratkim trajanjem i jasnom svrhom. Odugovlačila se sve dok nisam došla u iskušenje se prestanem nadati i da počnem biti kivna zbog svojih okolnosti. Pitala sam se ima li moja vjernost smisla. Pretpostavila sam da moj odgovor na patnju u tajnosti u konačnici nema posljedica.
Ovakvo razmišljanje bilo je vrlo daleko od istine.
S vremenom sam naučila da, umjesto beznačajnosti, naša patnja u tajnosti ima ogromnu važnost, s dalekosežnim, vječnim posljedicama. Naša patnja zapravo nikada nije tajna, jer sve ono što činimo i govorimo promatra nevidljivi svijet, svijet anđela i demona, sila i poglavarstva, velikog oblaka svjedoka i naš Trojedini Bog.
Iako ovo nekima može zvučati uznemirujuće, spoznaja da smo okruženi svim tim nevidljivim gledateljima nadahnula me da nastavim dalje, usprkos vlastitoj boli.
Nevidljivi svijet koji promatra
Mogu se osjećati kao da nitko ne vidi ili kao da nitko ne zna kroz što prolazim, ali u stvarnosti, svi se mi nalazimo u velikome ratu, u kojem se i anđeli i demoni svojski trude ne bi li kroz naše ponašanje naučili što je više moguće o Bogu. Promatraju kako nam Bog pomaže, kako Njegova prisutnost raspršuje naše strahove i kako nadahnjuje naše štovanje. Naši su životi u potpunosti prikazani. Ovo nije znanstveno-fantastična fantazija ili neki mit, koji je osmišljen kako bi nam ublažio bol i usamljenost. Ne, zapanjujuća istina o tome da nas se neprestano promatra, čvrsto je utemeljena u Bibliji.
Znamo da nas okružuje veliki oblak svjedoka (Hebrejima 12,1), koji uključuje “promatrače”; nebeska bića, koja vide što se događa na Zemlji. (Daniel 4,13; 17) Sotona nas isto tako promatra i optužuje nas pred Bogom (Zaharija 3,1; Otkrivenje 12,10), kao što je to učinio s Jobom (Job 1,6–12), dok su njegovi pali anđeli, ”duhovne sile zla u nebesima”, provoditi njegove planove. (Efežanima 6, 12)
Sotona želi da sumnjamo u Božju dobrotu i da vjerujemo da je Božja vrijednost povezana s materijalnim blagoslovima koje daje. Stoga, kada blagoslivljamo Boga usred kušnji, pokazujemo Sotoni i njegovim demonima veličinu i vrijednost Boga, kojeg su oni odbacili.
Mnoga su nebeska bića anđeli koji nas pomno promatraju, koje Bog šalje kao odgovor na naše molitve (Daniel 9, 21-23), često nas obavijajući koju ne možemo vidjeti. (2. Kraljevima 6, 17; Psalam 34,7) Oni se raduju kada se grješnici pokaju (Luka 15,10) i s namjerom zaviruju u naše živote, kako bi razumjeli Božje tajne. (1 Petrova 1,12)
Prvi sam puta čula o tome kako nas nevidljivi svijet promatra s pozornošću od Johna Pipera, kada je tumačio knjigu o Jobu i istaknuo kako je Jobov vjerni odgovor pokazao vrijednost Boga u očima nebeskih stvarnosti. Uvidjela sam da je moj odgovor na patnju važan; ne samo za mene, nego zato što svijet koji me promatra, svijet kojeg ne mogu ni vidjeti ni čuti, čeka i promatra kako ću odgovoriti na iskušenja.
Moj život je za Božju slavu, a kada pronalazim zadovoljstvo u Bogu, ne u Njegovim darovima, tada ukazujem na Božju vrijednost ogromnoj, nevidljivoj publici. Taj reflektor još jače zasja kada sam izmučena od boli, previše iscrpljena da se ne mogu pomaknuti ili kada osjećam da me obavija smrtonosna obamrlost, a ipak odlučim slaviti Boga.
Obznanjivanje mudrosti nebesima
Efežanima 3, 10 prekrasno naglašava ovu istinu. Božja je milost dana je Pavlu kako bi propovijedao Kristovo bogatstvo i otajstvo evanđelja “kako bi se sada kroz Crkvu mnogostruka Božja mudrost mogla obznaniti poglavarima i vlastima u nebesima”. To znači da se kroz Crkvu, kroz vas i mene, Božja mudrost obznanjuje nebeskim područjima. Anđeli i demoni uče o Bogu, dok gledaju kako mi reagiramo na nevolje.
Charles Spurgeon na zanimljiv način opisuje kako anđeli uče kroz nas:
”Kao što nam svaki dan donosi kruh svagdašnji, tako svaki dan donosi u nebo svakodnevnu temu čuda. Anđeli primaju svježe zalihe znanja iz uvijek novog iskustva naroda Božjeg. Oni se danas naginju s bedema nebeskih kako bi vas gledali, vas prokušane vjernike; gledaju u vašu peć kao što je to činio kralj Babilona, i vide četvrtog čovjeka s vama poput Sina Božjega. Traže vas, sinovi Izraelovi u pustinji; primjećuju vaš tabor i zemlju u koju žurite i dok označavaju vatreni oblačni stup koji vas vodi i anđela Božje kuće koji pokazuje kamo ići, oni na svakom koraku otkrivaju prekrasnu Božju mudrost”.
Dok nas nevidljivi svijet promatra, on vidi kako nas Božja milost održava, kako nas Njegova moć oslobađa i kako nas Njegova utjeha ohrabruje. Oni nas vide kako blagoslivljamo Boga u bolesti i zdravlju i svjedoče Božjoj mnogostrukoj mudrosti, dok Bog sve u našim životima koristi za dobro. S obzirom na to tko nas promatra, naša vjernost ima kozmički utjecaj. Kada želimo blagoslivljati Boga usred kušnje tako potresamo svemir i time pokazujemo da je Bog doista naše blago, čak i sada i da je vrijedan štovanja.
Nikada ne patimo sami
Joni Eareckson Tada demonstrira ovu stvarnost bolje od bilo koga, koga poznajem. Jednom mi je u razgovoru rekla: ”Razmišljam o Efežanima 3,10 kad me noću nešto boli i sjećam se da me promatra mnoštvo. Promatraju me. Želim da moj život bude ploča na kojoj Bog ispisuje ove nevjerojatne lekcije o sebi. Ne želim učiniti ništa što bi ocrnilo Boga ili što bi Ga prikazalo kao da je nepouzdan”.
Na konferenciji True Woman 2010. ponovila je isto to, rekavši: ”Ne mogu vam reći koliko sam puta uspjela nastaviti, jer znam da je moj život izložen. Ne patimo uzalud i nikada ne patimo sami. Moj odgovor na teškoće nikada nije izoliran. Nije istina da nitko ne mari i ne primjećuje. Ulozi su visoki, a Božji ugled je na kocki. Sve je to na slavu Božju”.
Kao što nas Joni podsjeća, svaki dan možemo odlučiti pokazati Kristovu veliku vrijednost nevidljivom svijetu, koji nas promatra. Možemo slaviti Boga kada smo nepravedno optuženi i odlučiti odgovoriti milošću. Kada smo zabrinuti za voljenu osobu i kada se odlučimo ne bojati se, činimo isto. Kada nas muči tjelesna ili emocionalna bol i kada odlučimo slaviti Boga kroz suze. Svi ovi izbori su važni, jer nebeska nas bića promatraju.
Vaša patnja zaista jest važna
Iako imamo čast naviještati veličinu našeg Boga svemiru, ponekad se osjećamo previše slomljeno ili slabo da bismo marili za ovo. Patnja nas je iscrpila i potrebna nam je utjeha Kristove ljubavi, spoznaja o tome da je On urezao naše ime na dlanove svojih ruku. (Izaija 49,16) Krist nježno pazi na nas.
Isus zna kada sjedamo i kada ustajemo, poznaje svaku našu misao i svaku riječ i prije nego što je izgovorimo. (Psalam 139,1-4) On vidi našu tihu patnju, približava nam se u njoj i uvijek se zauzima za nas. (Rimljanima 8,34)
Moli za nas kako bismo mogli ustrajati kroz bol, dok pazi da naša vjera ne klone. On je uvijek s nama (Matej 28,20), a budući da smo vjerni do smrti, možemo vidjeti Isusa kako stoji na nebu, kako bi nam zaželio dobrodošlicu. (Djela 7,55)
Na nebu ćemo dobiti nagradu za svoju vjernost. Nagrada vezana uz ono što smo pretrpjeli, budući da smo uvjereni da naša patnja na zemlji nešto stvara, priprema nam nezamislivu težinu slave, koju ćemo jednog dana doživjeti. (2. Korinćanima 4,17)
Stoga, ne vjerujte lažima koje kažu da vaša patnja nije važna, da vas nitko ne vidi i da vaša vjernost nema smisla. Iako se može činiti kao da patite sami u mračnoj sobi, zapravo ste na ogromnoj pozornici, s bezbrojnim očevicima. Ulozi su veći nego što mislite. Zato nastavite. Borite se s radošću. Ostanite vjerni. Naši su životi izloženi.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
