Nauk o Isusovu djevičanskom rođenju veoma je važan (Izaija 7,14; Matej 1,23; Luka 1,27. 34).
Hajdemo najprije pogledati kako Pismo opisuje ovaj blagoslovljeni događaj. U odgovoru na Marijino pitanje „Kako?“, Gabriel kaže: „Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te“ (Luka 1,35).
Anđeo ohrabruje Josipa da oženi Mariju ovim riječima: „ono, što je ona začela, je od Duha Svetoga“ (Matej 1,20). Matej kaže da se za djevicu „pokaza da je začela po Duhu Svetomu“ (Matej 1,18). Galaćanima 4,4 također uči djevičansko rođenje: „posla Bog svoga Sina, rođena od žene“.
Iz ovih odlomaka sasvim je jasno da je Isusovo rođenje bilo posljedica djelovanja Duha Svetoga u Marijinom tijelu. U to je bilo uključeno nematerijalno (Duh) i materijalno (Marijina utroba). Naravno, Marija nije mogla zatrudnjeti sama od sebe, a u tome smislu ona je jednostavno bila „posuda“. Jedino je Bog mogao učiniti čudo Utjelovljenja.
Nijekanje fizičke povezanosti između Marije i Isusa značilo bi da Isus nije bio pravi čovjek. Sveto pismo uči da je Isus bio pravi čovjek, sa fizičkim tijelom poput našega. To je primio od Marije. U isto vrijeme, Isus je bio pravi Bog, s vječnom, bezgrješnom naravi. Vidi Ivan 1,14; 1. Timoteju 3,16 i Hebrejima 2,14-17.
Isus nije bio rođen u grijehu; odnosno, nije imao grješnu narav (Hebrejima 7,26). Po svemu sudeći, grijeh se prenosi iz naraštaja u naraštaj kroz oca (Rimljanima 5,12. 17. 19). Djevičansko rođenje spriječilo je prijenos grješne naravi i omogućilo da vječni Bog postane savršeni čovjek.
.){kind=link}