Zašto je Isus došao na ovaj svijet? Ovi biblijski stihovi kriju odgovor koji može otvoriti oči onima koji ne vjeruju u Njega.
Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sam postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti. (Heb 2,14-15)
Vrijedi uzeti više od dvije minute za Hebrejima 2,14-15 u adventskom dnevnom čitanju. Ovi stihovi povezuju početak i kraj Isusova života na Zemlji. U njima je jasno zašto je On došao. Bilo bi super koristiti ih s nevjernim prijateljem ili članom obitelji i voditi ih korak po korak kroz vaš kršćanski pogled na Božić. Moglo bi to ići ovako:
„Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso…“
Izraz „djeca“iz prijašnjeg je stiha i odnosi se na duhovne potomke Krista, Mesije (vidi Iz 8,18; 53,10). To su i „djeca Božja“ (Iv 1,12). Drugim riječima, šaljući Krista, Bogu je posebno na umu bilo spasenje njegove „djece“. Istina je da je „Bog tako ljubio svijet da je dao [Isusa]“ (Iv 3,16). Ali također je istina da je Bog posebno skupljao „razasutu djecu Božju“ (Iv 11,52). Božji dizajn bio je ponuditi Krista svijetu, a da posljedice budu spasenje njegove „djece“ (vidi 1 Tim 4,10). Možete iskusiti posvojenje prihvaćajući Krista (Iv 1,12).
„… jednako i sam postade sudionik u tome [krvi i mesu]…“
Krist je postojao i prije utjelovljenja. On je bio duh. Bio je vječna Riječ. Bio je s Bogom i bio je Bog (Iv 1,1; Kol 2,9). Ali, uzeo je krv i meso i odjenuo svoje božanstvo ljudskošću. Postao je u potpunosti čovjek i ostao u potpunosti Bog. Velika je to misterija na puno načina. Ali to je u srcu naše vjere – i to je ono što Biblija naučava.
„… da smrću…“
Razlog zašto je postao čovjek bio je kako bi umro. Kao Bog, nije mogao umrijeti za grešnike. Ali kao čovjek je mogao. Njegov je cilj bio da umre. Stoga, morao se roditi kao čovjek. Rođen je da umre. Veliki je petak razlog Božića. O tome treba govoriti danas u značenju Božića.
„… uniši onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla…“
Krist je smrću izvadio očnjake đavlu. Kako? Prekrivajući sav naš grijeh. Znači da Sotona nema pravnih osnova tužiti nas pred Bogom. „Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava?“ (Rim 8,33) – na osnovu čega ih opravdava? Kroz Isusovu krv (Rim 5,9).
Sotonino krajnje oružje protiv nas naš je vlastiti grijeh. Ako ga je Isusova smrt odnijela, onda je glavno Sotonino oružje uzeto iz njegovih ruku. Ne može podići tužbu za našom smrtnom kaznom jer nas je Sudac oslobodio po smrti svoga Sina!
„… i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.“
Dakle, slobodni smo od straha od smrti. Bog nas je opravdao. Sotona ne može promijeniti Njegovu odluku. A Bog traži da ona, zbog naše krajnje sigurnosti, ima trenutni utjecaj na naše živote. On želi da sretan kraj odnese ropstvo i strah sadašnjice.
Ako se ne trebamo bojati svoga posljednjeg i najvećeg neprijatelja, smrti, onda se ničega ne trebamo bojati. Možemo biti slobodni. Slobodni za radost. Slobodni za druge.
Kakvog li predivnog Božjeg božićnog dara nama! I od nas svijetu!
Izvor: DesiringGod.org
